• Početak
  • Vijesti
  • Društvo
  • Bećkoviću uručena “Izviiskra Njegoševa”: Matijina poezija luča u tami ovoga vremena

Bećkoviću uručena “Izviiskra Njegoševa”: Matijina poezija luča u tami ovoga vremena

Na godišnjicu upokojenja svetopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, u nedjelju 30. oktobra, u navečerje praznika kada naša Sveta crkva proslavlja Svetog apostola i jevanđelista Luku i Svetog Petra Cetinjskog, u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske i sveštenog bratstva Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, održano je veče posvećeno Matiji Bećkoviću, prilikom koje je ovom našem akademiku iz ruku Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija uručena Izuzetna nagrada “Izviiskra Njegoševa”.
Na godišnjicu upokojenja svetopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, u nedjelju 30. oktobra, u navečerje praznika kada naša Sveta crkva proslavlja Svetog apostola i jevanđelista Luku i Svetog Petra Cetinjskog, u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske i sveštenog bratstva Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, održano je veče posvećeno Matiji Bećkoviću, prilikom koje je ovom našem akademiku iz ruku Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija uručena Izuzetna nagrada “Izviiskra Njegoševa”.



Ovo je treće veče održano u sklopu manifestacije ,,Dani Mitropolita Amfilohija”, kojemu je prethodilo veče posvećeno predstavljanju novog albuma narodnog guslara Maksima Vojvodića, kao i drugo veče koje su djeca polaznici škola vjeronauka posvetili svom Mitropolitu Amfilohiju pod nazivom ,,Zlatno drvo Mitropolita Amfilohija”.

Svečanost povodom uručenja prestižne književne nagrade upriličena je u kripti Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, a njoj su prisustvovali, Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, Visokopreosvećeni g. Arhiepiskop mihalovsko-košicki g. Georgije iz Pravoslavne crkve čeških i slovačkih zemalja, Preosvećeni Episkop mileševski g. Atanasije, Preosvećeni Episkop bregalnički g. Marko, Preosvećeni Episkop pakračko-slavonski g. Jovan, Preosvećeni Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije, Preosvećeni Episkop zahumsko-hercegovački g. Dimitrije, i drugi crkvenodostojnici, kao i veliki broj eminentnih zvanica iz kulturnog i javnog života.

Moderatorka ove večeri Jasna Ivanović upoznala je u uvodnom dijelu sve prisutne sa istorijatom izuzetne književne nagrade ,,Izviiskra Njegoševa”, koja je ustanovljena povodom 160 godina prvog štampanja „Gorskog vijenca“. Ustanovili su je na Dan Svetog Vasilija Ostroškog 12. maja 2007. godine Eparhija budimljansko –nikšićka na čelu sa Preosveštenstvom Vladikom (današnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim) Joanikijem i kompanijom „MONA“. Nagrada nosi prvobitni naziv Njegoševog „Gorskog vijenca“ – vladike i vladara Crne Gore, najvećeg srpskog pjesnika u filosofa slobode, heroizma, uma, reda i poretka stvari u vasioni, čovjeka i njegove duše. „Izviiskra Njegoševa“ dodjeljuje se svake druge godine za najbolju knjigu, sabrana ili odabrana djela, i za životno djelo autora nastalo na srpskom jeziku, bez obzira na teritoriju gdje je nastalo.

U uvodnom dijelu večeri kulturno-umjetnički program upriličila je i uljepšala etno pojac Danica Crnogorčević sa etno grupom ,,Gorica” koji su izveli kompoziciju ,,Ječam žnjela” sa originalnim tekstom i autorskim varijacijama u tekstu koje je u pjesmu unio svetopočivši Mitropolit Amfilohije.

Nakon njihovog nastupa riječ je uzeo Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je blagoslovio ovo veče, iskazavši naročitu blagodarnost svim crkvenim velikodostojnicima na njihovom prisustvu, kao i ministru prosvjete u Vladi Crne Gore mr Miomiru Miju Vojinoviću i naročito, kako je i sam naglasio, dobitniku Izuzetne nagrade ,,Izviiskra Njegoševa” akademiku Matiji Bećkoviću.

Mitropolit Joanikije je kazao da je Matijina poezija luča u tami ovoga vremena:

,,Pjesnik Matija Bećković nije kopirao niti dopjevavao Njegoša, ali je prepoznat kao nasljednik Njegoševog duha i nastavljač njegovog djela. Nije napisao novu Luča mikrokozma, ali je Matijina religiozna poezija luča u tami ovoga vremena, zapaljena tako da ‘nit dogori, niti svjetlost gubi’.Nije Matija napisao novi ’Gorski vijenac’, ali je jedan od rijetkih srpskih pjesnika čiju poeziju, kao i Gorski vijenac narod ne samo rado čita i sluša, nego i pamti. Njegovo djelo je našlo mjesto u duši naroda gdje će kroz buduće vjekove i ostati” – besjedio je Vladika.

Mitropolit Joanikije se potom osvrnuo na izuzetan blagoslov koji je Matija Bećković dobio od Svetog Justina Ćelijskog:

,,Poslije šezdeset godina stvaranja u svojoj poemi Slava Tebi Bože Matija Bećković veliča Boga, Oca slobodnog stvaralačkog čina. Božanska sloboda stvaralačkog čina po nadahnuću s’ više pokretala je Matijino pjesničko pero. Tako je smjelim i slobodnim stvaralaštvom ispunjavao Njegošev zavjet slobode, u tom pogledu osjenila ga je još kao mladog stvaraoca riječ Svetog starca Justina Ćelijskog koji mu je poslije čitanja poeme Bogojavljenje svesrdno blagoslovio: Piši što smjelije!”

On je zaključio da je Kosovo skupocjeni dragulj koji svojim stihovima vjekovima glačaju najbolji srpski pjesnici, a da među njima Matija zauzima vidno i istaknuto mjesto:

,,U Matijinoj poeziji glavna riječ je: Bog. Bog je jedini pjesnik i izvor riječi. Njegovo ime je iznad svakog imena, ime Božije je korijen svih zemaljskih jezika pa i srpskog. U svjetlosti Božijeg imena Bećković je otkrio i saopštio da je ‘Kosovo najskuplja srpska riječ’, ona je osvećena i obožena. Ona kao Jerusalim blista u srpskom izrazu pravoslavne vjere. Ona je skupocjeni dragulj koji svojim stihovima vjekovima glačaju najbolji srpski pjesnici, da svijetli i na ovom i na onom svijetu! Među njima Matija zauzima vidno i istaknuto mjesto.”

Matija nije postao vladika ni sveštenik, ali je dobio svešteno zvanije poete kojim Njegoš odlikuje svoju mlađu sabraću – izabrane srpske pjesnike. Sa radošću čestitam Matiji ovo Njegoševo odlikovanje koje je bogme i zaslužio!” – poručio je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Nakon obraćanja Mitropolita Joanikija uslijedilo je uručenje posebnog priznanja akademiku Matiji Bećkoviću koje se na ovoj svečanosti, po prvi put, od strane stručnog žirija dodjeljuje Izuzetna književna nagrada „Izviiskra Njegoševa“ za njegovo cjelokupno pjesničko djelo.

Zatim je riječ uzeo predsjednik Matice srpske gospodin Ivan Negrišorac.

On je istakao da nema ništa prirodnije nego poeziju Bećkovića dovesti u vezu sa Njegošem:

,,Jedno je za Matiju Bećkovića sasvim izvjesno, nema srpskog pjesnika od značaja koji toliko uspješno i estetski ubjedljivo govor savremene poezije približava formi narodne pesme i samog Njegoša.”

Gospodin Negrišorac je potom podsjetio na dogovor svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija sa Bogom vezano za obnovu i vraćanje Kapele na Lovćenu:

,,Moramo se setiti i onoga što nam je Mitropolit Amfilohije govorio, a to je da je njegov dogovor sa Bogom koji je uspostavio to da se na Lovćen vrati Kapela. Skoro ga je Bog uzeo k sebi pre nego što je to obavio, znači da on već ima čovjeka, Božija promisao to zna, da ima čovjeka na zemlji koji će ostvariti taj dogovor koji je naš Mitropolit sa Bogom uspostavio, ili Bog sa njim.Matija nam je pokazao da i poslije Njegoša može da se pjeva njegoševski i da ne pjevaju samo gori (od Njegoša) nego i oni koji idu ovim velikim (Njegoševim) tragom” – zaključio je on.

Gospodin Negrišorac je obrazložio da Matija Bećković uspješno prikazuje sav jad, komiku i tugu, grotesku i apsurd čovjekovog nastojanja da se nametne Bogu:

,,Matija u svojoj poeziji uspješno čuva tradicionalnu i tragičnu uzvišenost sa kojom branimo čovjekovo postojanje u Bogu i uz Boga. Ali isto tako prikazuje sav jad, komiku i tugu, grotesku i apsurd čovjekovog nastojanja da se nametne Bogu i da pripadne svetovima koje odavno već nije sposoban da shvati i kojima ne može da vlada. Njegoš te je sam odabrao da nam budeš opomena i glas spasenja, a na nama je danas samo da otvoreno priznamo kako smo razumjeli tu poruku koja i nas današnje i one buduće generacije čvrsto obavezuje. Zato si poslat na ovaj svijet majčin i očin sine, junački sine! Zato da nam pružiš čvrste mjere i dokaze o tome ko smo mi i šta smo i u šta se možemo pretvoriti, hvala ti zbog toga!” – poručio je naposlijetku gospodin Ivan Negrišorac.

Nakon gromoglasnog aplauza u prepunoj kripti podgoričkog Sabornog hrama riječ je uzeo prof. dr Jovan Delić, predsjednik žirija.

On je obrazložio da je Matija Bećković ostvario tri poetička ideala Tomasa Eliota i to u svjetskim razmjerama:

,,Malo je ko u svjetskim razmjerama kreativno ostvario tri Eliotova poetička ideala: Veliku pjesničku formu, kreativnost prema tradiciji i impersonalnost kao što je to učinio Matija Bećković, srpski pjesnik, a nije hajao za bilo čije poetike.”

Gospodin Delić je takođe naglasio da među srpskim pjesnicima nema ni većeg ni istrajnijeg ljubavnog pjesnika od Matije Bećkovića:

,,Niti imamo opjevanije lirske junakinje od Vere Pavladoljske koja se obukla u zvuk i najsonornije ime naše ljubavne lirike.”

On je takođe ukazao na činjenicu da niko od srpskih pjesnika nije opjevao toliko jama, stratišta, novomučenika:

,,Sjetimo se samo Naliv pera doktora Obradovića i nedoklanog Ljubana Jednaka, kao što je to učinio Matija Bećković. Teško da imamo pjesnika koji je toliko u milosti srpskog jezika, a još teže da imamo takvog pjesnika sa takvom jezičkom imaginacijom kao što je Matija Bećković.’Šta će novo ako ima staro?’ pitao se Bećković povodom Njegoša, a odgovor je u njegovoj poeziji i u jednom mudrom citatu: Gle, staro postade novo!” – zaključio je time prof. dr Jovan Delić.

Naposlijetku, sabranima se obratio i dobitnik Izuzetne nagrade “Izviiskra Njegoševa”, akademik Matija Bećković. On je nakon pročitanih stihova ,,Prahu oca poezije” „spjeva“, od 45 pjesama sa po četrnaest stihova u rimovanim distisima, prizivajući Njegoševu „Posvetu prahu oca Srbije“ iz “Gorskog vijenca” i „Posvetu“ Simi Milutinoviću Sarajliji iz “Luče mikrokozma”, pjevao o Njegošu – apoteozu kojom je ponirao u tajnu pjesništva i jezika najvećeg srpskog pjesnika. U krupnim zamasima, razuđeno i uzvišeno, savremeni pjesnik odgoneta i slavi klasičnog pjesnika sa prizvukom starih pohvala i molitve.

Akademik Matija Bećković je podvukao da je bilo bolje da smo kroz minule decenije potpisivali Njegoša onako kako se on sam potpisivao, a ne kako su drugi htjeli i poturali:

,,Njegoš se rijetko potpisivao kao Njegoš, pisma ponekad, književna djela – nikad, a uvijek i po pravilu: Vladika Crnogorski. Da smo njegove spjevove potpisivali onako kako ih je potpisivao on sam, možda bismo ih bolje razumeli i dublje pročitali i protumačili. Ako bi njegova Crkva od sad njegova djela objavljivala pod imenom Lovćenski Tajnovidac, kako se potpisuju dela Jovana Lestvičnika, Jovana Zlatoustog ili Svetoga Avgustina, njegova pojava i njegov pesmotvor ne bi tako dugo ostajali izvan objašnjenja” – pojasnio je on.

U daljem obraćanju obrazložio je da su lik i djela Vladike Petra II Petrovića sistematski rasčinjavali i razvladičili i cenzurisali, poturajući lažne činjenice o njegovom životu, falsifikujući istoriju:

,,Vladiku Petra Petrovića u naše vreme su rasčinili i razvladičili, njegovu crkvu srušili i oteli je njemu i njegovoj Crkvi. Mošti su mu kidnapovali, a njegovu herojku ispevanu bez truna na jeziku cenzurisali su i čak proglašavali genocidnom. Tvrdili su da nije držao ni do crkve ni do vere ni do svog vladičanstva, a imenom Srbin nije zvao Srbe nego srpsku veru, da bi na kraju zaključili da ni ta vera, ni ta Crkva, ni taj vladika nisu srpski.”

Matija Bećković je dalje pojasnio da amanet koji je Njegoš ostavio u stvari znači da je želio ne samo da počiva na vrhu zavičajne planine, nego i na mjestu najveće dubine svog djela:

,,Od svega što je u njegošologiji napisano, onaj koji ovo govori sebi bi smeo samo pripisati jednu pomisao na koju kod drugih tumača nisam naišao. Naime, skupština uoči Trojičina dne na Lovćenu, kojim počinje Gorski vijenac po razumevanju ako je održan na Lovćenu to znači na vrhu Lovćena, Gorski vijenac je zapisnik sa te Skupštine. Na mjestu gdje je održana Vladika crnogorski podigao je crkvu uz amanet da se u njoj sahrani. Želio je da počiva ne samo na vrhu zavičajne planine, nego i na mjestu najveće dubine svog djela!”

On je podsjetio da je zapravo Njegoš svojim mučeništvom nakon smrti ogledanim u premetanju njegovih kostiju, zapravo postao svet, budući da su se njegovi kosti premetnule u mošti:

,,Rođen za kratak život i veliku slavu želeo je da borbu koju je vodio za života nastavi i poslije smrti. Sahranjen je u vladičanskim odeždama sa mitrom na glavi, krstom u ruci i panagijom na prsima, da bi ga u novijim vremenima kao kašet kostiju osam puta pretumbavali i presahranjivali, pa su se posmrtnim stradanjem te kosti premetnule u mošti! Svi kojima je Njegoš bio svet i svetinja, proglašeni su svetiteljima prije njega. Dugo je za one na nebu bio svet, a za ove na zemlji nije. Onako kako je Njegoš proglasio svetim svoga strica Svetog Petra Cetinjskog, tako je o Njegoševoj 200. godišnjici Mitropolit Amfilohije proglasio Lovćenskog Tajnividca kao proročku svijest srpskoga naroda na kome se obistinila ona biblijska: ‘da će nebo i zemlja proći, ali riječ neće!” – zaključio je on.

Na samom kraju svog obraćanja Matija Bećković je poručio da će poslije 24 godine kada je novčani dio Njegoševe nagrade priložio ćivotu Svetog Petra Cetinjskog, sada to učiniti sa novčanom nagradom Izviiskre Njegoševe, ali ovog puta nagradu će priložiti ćivotu Mitropolita Amfilohija:

,,Poštovani skupe, uz zahvalnost žiriju koji me je nagradio i pokrovitelju koji je nagradu omogućio, dopustite da dodam i ovo: Novčani dio Njegoševe nagrade koju sam primio na Cetinju na Veliki utorak, 1998. godine priložio sam na ćivot Svetog Petra Cetinjskog i predao u ruke Mitropolitu Amfilohiju. Posle 24 godine, u navečerje Lučindana, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici novčani dio nagrade Izviiskra Njegoševa prilažem na ćivot Amfilohija Radovića – Moračkog Jasnovidca i predajem u ruke Mitropolitu Joanikiju!”

Žiri za dodjelu Nagrade „Izviiskra Njegoševa“, u sastavu: prof. dr Jovan Delić, dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti – predsjednik (Beograd), Milutin Mićović (Nikšić), prof. dr Ranko Popović, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske (Banje Luka), prof. dr Dragan Stanić (Novi Sad) i dr Dragan Hamović (Beograd), donio je odluku da se, deveta po redu, književna nagrada „Izviiskra Njegoševa“ za 2021/2022. godinu dodijeli akademiku Matiji Bećkoviću za njegovo cjelokupno pjesničko djelo.

Dosadašnji dobitnici nagrade:

2007/2008 Miodrag Pavlović ,,Život u jaruzi, Rajske izreke, Besovski vrtlozi”
2009/2010 Rajko Petrov Nogo ,,Ne tikaj u me”
2011/2012 Mitropolit Amfilohije Izabrana djela
2013/2014 Milovan Danojlić cjelokupni književni rad
2015/2016 Ljubomir Simović cjelokupni književni rad
2016/2017 Ranko Jovović cjelokupno pjesničko djelo
2018/2019 Đorđo Sladoje ,,Zanatski dom”
2020/2021 Milosav Tešić cjelokupno pjesničko djelo

Svečanom Lučindanskom akademijom, koju su upriličili đaci Cetinjsko bogoslovije sa svojim profesorima u čast Svetog Petra Cetinjskog i jubileja 30 godina rada Cetinjske bogoslovije, na Lučindan, 31. oktobra sa početkom u 19 časova nastaviće se manifestacija ,,Dani Mitropolita Amfilohija” u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja.



Komentari

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Povezani članci


Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By


Adria Management Services

Home
Vijesti
Radio
Pretraga