Badnji dan se proslavlja 24. decembra, odnosno 6. januara po gregorijanskom kalendaru za crkve i vjernike koji prate julijanski kalendar, dan uoči Božića, i dio je božićnih običaja. Naziv Badnji dan je dobio po badnjaku koji se na taj dan siječe i pali.
Badnji dan i Božić su nerazdvojni, ne samo zato što dolaze jedan posle drugog, već i zato što se dopunjavaju shvatanjima i običajima koje narod vezuje za njih.
Badnji dan je poslednji dan Božićnog posta. Dan koji mu prethodi je Tucindan.
Običaje oko Badnjeg dana naslijeđeni od predaka i dalje se održavaju. Za badnjak se siječe grana hrasta, koji je kod Slovena oduvijek bio sveto drvo.
Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta.
Narodni običaji oko Badnjeg dana su dosta stari i do danas se dosta običaja izgubilo ili zaboravilo. U različitim krajevima, običaji se umiju razlikovati u nekim elementima, a u mnogim krajevima se dosta običaja izgubilo. Kombinacija toga doprinosi velikim razlikama u običajima od kraja do kraja. Ipak, i pored tolike raznovrsnosti i razlika, ipak postoji i dosta zajedničkih običaja koji su vrlo slični, kao i sjećanje na neke običaje koji se više ne rade ali postoji sjećanje da se u nekom selu nekada i to radilo prije nego što se to napustilo.
Loženje badnjaka je u vezi sa ognjem i ognjištem. Loženje badnjaka je središnji element simbolike rađanja novog sunca, jer je i Badnji dan odmah posle kratkodnevnice. Mladi hrast je spaljivanjem davan ognju radi nove godine, a pregršti varnica bacane u nebo su najavljivale mnogo roda i prinosa.
Sječenje badnjaka
Već u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca. Zavisno od krajeva, birani su različiti badnjaci.
Ovo je samo dio običaja koji predstoje najradosnijem hrišćanskom prazniku Božiću.
Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By
Adria Management Services