Dragan Pečurica: Umjetnost koja se svakom dopada – ne vrijedi

Šta za Vas predstavlja slikarsko platno? Miraš Martinović Vas je nazvao slikarem mora, time Vam davši laskavo mjesto u odnosu na druge slikare sa primorja. Šta Vas je u Vašim slikama odredilo kao takvog?

-Slikarstvo, kao i svaka druga grana umjetnosti je onaj način izražavanja gdje sve ono što se ne može opravdati naučno i iskazati riječima, a pokreće emocije koje mi sami ne možemo definisati. Kada vas neko upita zašto vam se nešto dopada, a Vi nemate odgovor na to pitanje to je umjetnost. Čim počnete objašnjavati umjetničko djelo i nastojite ga opisati riječima, isto postaje nauka, a ne umjetnost. Umjetnost se ne da definisati. Ako to pokušate i u tome uspijete onda to više nije umjetnost već kič. Nikada ne znam u kom će se pravcu kretati tema slike. Jednostavno joj se prepustim i slika me sama povuče. Ljepota slikarstva je u tome što nikada ne znate kako će slika izgledati na kraju. Energija i mašta utkane u sliku, zapravo joj daju vrijednost.  Ako unaprijed znate kako će slika izgledati, ona gubi od te svoje energije i postaje samo dopadljiva.

Paleta boja koju koristite često je sličnih toplo plavih i rozih nijansi. Da li tim bojama ističete svoj stil ili su to upravo boje koje najbolje izražavaju uvijek ono što u naletu inspiracije hoćete da prikažete?

-Obično iz tamne game razvijam sliku. Ona se na kraju pretvori u potpuno drugu gamu i oblik, tako da je svaka moja slika višeslojna, sa puno prepravki i prilagođavanja. Uglavnom slikam toplim bojama. Izbjegavam hladne poput plave i zelene. A ako su dominantne, onda se trudim razbiti ih nekom od toplih poput oker i žute.

 Koliko Vam je važno da Vaše slike ostvare komunikaciju sa posmatračima? 

-Slikam tako da se slika dopadne meni i onima koji vole moje slike. Ne želim da se moje slike dopadaju svima, jer onda ja ne bih bio svoj i autentičan. Umjetnost koja se svakom dopada je bezvrijedna.

Odakle Vam dolazi inspiracija? Šta pokreće Vaš stvaralački proces?

-Inspiracija ne postoji. Ona je refleksija trenutnog stava umjetnika i njegovih često nedefinisanih osjećanja. Stvara se u toku samog rada na slici. Po završenoj slici prepoznate umjetnikov aktuelni osjećaj. To bih nazvao iskrenom umjetnošću. Umjetnik se ne stidi svojih osjećanja.

Imali smo priliku da vidimo jedno Vaše djelo i na zimskom salonu. Da li smatrate da u Herceg Novom ima zavidan broj umjetnika? Da li mislite da je mladim slikarima teško izboriti se za svoj prostor u svijetu umjetnosti? Ili je pak to olakšano u odnosu na ranije?

-Mladi dijele probleme vremena i nedostatke življenja u savremenom dobu. Za umjetnost je potrebno obilje slobodnog vremena, ljubavi i talenta. To su danas, teško spojive stvari. Oni koji to uspiju, osuđeni su na manje bolno raspeće…

Šta je po Vama dar?

-Dar je ono sa čim je neko za nešto rođen i predodređen. Svako je stvoren za nešto. Da bi čovjek otkrio taj dar mora imati dovoljno hrabrosti i ne upasti u stereotip predloga drugih ljudi. Najčešće roditelja koji i sami nisu imali pomenutu hrabrost. Ali i ljudi iz šire okoline među kojima je veliki broj onih koje bismo okarakterisali kao neostvarene. Mali broj ljudi ima hrabrosti raditi ono što voli. Žele sigurnost koja ih lagano, ali ipak sigurno, ubija.

Da ste negdje drugdje rođeni ili da ste živjeli, da li biste imali isti odnos prema umjetnosti kao sad?

-Mjesto ne određuje umjetnika, ali svakako određuje njegovo usavršavanje. Ako je neko umjetnik rođenjem i ako se tome posveti, onda može raditi bilo gdje. Pri tome čak je i poželjno ne biti okružen ljudima jer oni, vrlo često, oduzimaju energiju. Mali broj odabranih ljudi je recept za uspijeh i stvaranje.

Ko su po Vama najveći slikari svih vremena?

-Najvećeg slikara ili umjetnika je teško definisati. Veličina ili slava mogu biti definisane okolnostima ili srećom. U suštini, najveći slikar je onaj čija djela volimo posmatrati. I najveća ljubav je ona koja je samo za vas velika, iako se možda  drugima ne dopada. Pravdati se, je uzaludan posao. Ljubav i umjetnost su nedefinisane. Zbog toga su bliske religiji.

Kad i gdje možemo očekivati sljedeću izložbu?

-Još  uvijek ne znam. U planu je bio Zagreb. Korona je uradila svoje. Ali, sam  joj se odupirao i odupirem se i dalje. Igram njenu igru. I pobjeđujem je, boraveći sve više u ateljeu. Najvjerovatnije negdje u Crnoj Gori. Možda KIC-u Budo Tomović. Volim holove pozorišta, jer tamo dolaze oni koji ga vole, a ja se trudim da mi slike liče na pozorište. Jer je i život takav. Igrate i nema popravke!