• Početak
  • Vijesti
  • Društvo
  • Mitropolit Joanikije: Počivši o. Gojko Mračević svoju službu i kao ljekar i kao sveštenik vršio je istrajno i bogougodno

Mitropolija crnogorsko – primorska

Mitropolit Joanikije: Počivši o. Gojko Mračević svoju službu i kao ljekar i kao sveštenik vršio je istrajno i bogougodno

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 30. novembra, na praznik Svetog Grigorija Čudotvorca i Svetog Sevastijana Džeksonskog, Svetu arhijerejsku liturgiju sa četrdesetodnevnim pomenom proti Gojku Mračeviću u manastiru Savina, uz sasluženje sveštenomonaštva ove svete obitelji i sveštenstva namjesništva hercegnovskog.
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 30. novembra, na praznik Svetog Grigorija Čudotvorca i Svetog Sevastijana Džeksonskog, Svetu arhijerejsku liturgiju sa četrdesetodnevnim pomenom proti Gojku Mračeviću u manastiru Savina, uz sasluženje sveštenomonaštva ove svete obitelji i sveštenstva namjesništva hercegnovskog.



Po otpustu, arhipastirskim slovom vjernom narodu se obratio Visokopreosvećeni Mitropolit, naglasivši da su se svi danas sabrani sa ljubavlju sjetili nezaboravnoga i dragoga brata u Hristu oca Gojka, koji je, po našem tumačenju, prerano otišao iz ovoga u novi život, ali koji je ostavio lijepu uspomenu svojim životom, i kao sveštenik i kao čovjek.

Evocirajući uspomene na o. Gojka, Vladika je istakao da je on bio pun vrlina, nezlobiv, krotak, smiren, trpeljiv, mudar i da je svoju službu i kao ljekar i kao sveštenik vršio istrajno i bogougodno. Iako je bio poznati ljekar u Herceg Novom, prota Gojko nije tome pridavao značaj, jer sve prolazno u njegovim očima, kako je kazao, nije moglo da stekne veću vrijednost nego što je stvarno ima.

„Otac Gojko je težio prema Carstvu nebeskome i to cijeloga svoga života. On je jedan od prvih sveštenika koje je rukopoložio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije po dolasku u Crnu Goru. I to je tada bilo veliko iznenađenje, da se jedan mladi ljekar, koji ima lijep položaj i službu, primi svešteničkoga čina kada je to još uvijek izgledalo ljudima nešto ponizno, nešto što pripada prošlosti, što je davno prevaziđeno“, besjedio je Vladika Joanikije, objasnivši da zapravo oni nijesu shvatili da je takvo mišljenje već bilo prevaziđeno, jer je došlo novo vrijeme kada se počela obnavljati narodna duša, vjera, pamćenje i one neprolazne vrijednosti koje su bile silom komunističke vlasti potisnute.

Otac Gojko je vidio tačno šta mu treba činiti da u ovom životu učini što više dobra, iako je kao ljekar svakodnevno činio dobro ljudima. Znajuću kao ljekar da su većina bolesti i trauma koje ljudi imaju, začete na psihičkoj bazi, na tome što se čovjek udaljio do Boga i nakupio strahova i trauma, što ga goni na razne druge grijehe i pogreške, otac Gojko je shvatio da je od tjelesnog mnogo važnije brinuti se o duhovnom zdravlju ljudi, a u tom pogledu je, istakao je Mitropolit Joanikije, i porodica naslijedila njegove vrline.

„Rijetko možete, draga braćo i sestre, sresti nezlobivijeg, jednostavnijeg i pristupačnijeg sveštenika, ili bilo kojeg čovjeka, nego što je bio otac Gojko. Omiljen kod naroda, omiljen kod sveštenika. I naravno ta njegova nezlobivost bila je bogougodna“, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije

Dodajući da su se mnoge protine vrline pokazale posebno pred kraj njegovog života, kada je osjetio da mu se bliži kraj, Vladika je podsjetio da se on i tada samo brinuo kako da ugodi Bogu, ne mareći mnogo za ovaj život, niti da poživi koji dan duže, nego samo onoliko koliko mu je Bog odredio:

“I kada ga je Bog počeo prizivati i ukazivati mu da je došlo vrijeme, on je sve rekao, sve pripremio, sve naredio kako treba da izgleda njegov odlazak. Skromno, tiho onako kako je i živio. Mnogi od nas nijesu mogli za njegovog života primjetiti njegove vrline, jer se on ničim nije nametao, ali njegov kraj svjedoči da je bio jedan veliki, divni čovjek. Bio je čovjek istinske vjere i pobožnosti, time je posvjedočio i svoju ljudskost i svoju čestitost, a posebno svoju vjeru i svoje svešteničke vrline i najljepše osobine.”

Govoreći o značajnom tragu koji je ostavio u svojoj parohiji, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da će ga narod pamtiti i da ga neće zaboraviti te da mu je posebno drago što je porodica počivšeg o. Gojka nastavila njegovim putem, služeći Gospodu tiho, skromno i mirno, onako kako je to Bogu najugodnije:

“Draga braćo i sestre, danas smo se ovdje sabrali da se još jednom podsjetimo na vrline našega dragoga i čestitoga oca Gojka, na njegovu ljubav i dobrotu, na njegovu skromnost. Da se i mi oplemenima ovdje dolazeći njegovome grobu, sjećajući se njegovoga časnoga svešteničkoga lika. Naravno, dolazićemo i ubuduće i sjećaćemo ga se. Naše sjećanje nikada ne prestaje, jer Crkva njeguje Božije pamćenje i sjećanje. I kao što smo ga pominjali na svetim službama, dok smo bili zajedno na Svetoj liturgiji, tako ćemo ga pominjati i ubuduće, jer naše zajedništvo ne prestaje sa upokojenjem nego govorimo kao što su naši stari govorili, on je sada na istini, a mi smo još uvijek na laži. Međutim, u Gospodu Isusu Hristu svi smo zajedno i oni koji su već na nebesima, koji si otišli u naručje Božije, i mi ovdje na zemlji koji se molimo Bogu i idemo putem Božjim.

Neka bi Bog dao porodici našega oca Gojka počivšega utjehu i svaki blagoslov i napredak, a njemu blaženo upokojenje u vječnome i neprolaznome Carstvu i u naručju Hristovome za sve vjekove i za sva vremena. Amin, Bože daj!”

***

Protojerej Gojko Mračević, umirovljeni paroh kumborski, upokojio se u Gospodu 21. oktobra, a sahranjen je 23. oktobra 2022. godine na groblju manastira Savina.

Otac Gojko, rođen je 1955. godine u Kotoru, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a u Sarajevu studije medicine. Kao ljekar radio je u Institutu “Dr Simo Milošević ” u Igalu. Dječački san da studira teologiju ostvario je u zrelim godinama.

Rukopoložen je rukom Visokopreosvećenog Mitropolita Amfilohija, 31. decembra 1994. godine i biva postavljen za paroha jošičko-morinjskog. Dužnost paroha morinjskog obavlja do jula 2005. godine, a na parohiji jošičkoj ostaje do januara 2011. godine, kada ga blaženopočivši Mitropolit Amfilohije postavlja za paroha kumborskog. Činom protojereja udostojen je u avgustu 2016. godine. Sa dužnosti paroha kumborskog odlazi u mirovinu 1. oktobra ove godine, nakon čega njegovo zdravstveno stanje slabi i svoju dušu predao je Gospodu okružen djecom i unucima.

U braku sa suprugom Stojankom (u monaštvu monahinja Vasilisa) izrodili su petoro djece: sina Mihajla i kćerke: monahinju Teoktistu, Olgu, Nadu i Ljupku.

Vječan ti pomen u Carstvu nebeskom, dragi oče!



Komentari

2 Komentara
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Pocivaj u miru dragi prijatelju

Pocivaj u miru dragi prijatelju


Povezani članci



Najnovije


Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By


Adria Management Services

Home
Vijesti
Radio
Pretraga