Ovo je samo jedan u nizu običaja koji su Srbi nasljedili od svojih predaka i koje još uvijek održavaju. Mnogi od njih su paganski, ali im je crkva kasnije dala hrišćansko obilježje, a nažalost, neki su i izgubljeni ili zaboravljeni.
Ipak, izmenjeni ili prilagođeni životu u gradu, rituali koji počinju Badnjm danom se i dalje sprovode sa ciljem da se umoli Bog da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina.
Badnjak koji su iz šume donijeli muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, ostavlja se pored ulaznih vrata i tek sa prvim mrakom unosi u kuću. Oni potom kolju pečenicu, najčešće prase, kao žrtvu za novo ljeto, koja se ponegdje zove veselica ili božićnjar.
Domaćica za to vrijeme pravi božićni kolač i prikuplja sve vrste žitarica, suvog voća i jabuka u jedno sito, koje potom stoji u vrhu stola gdje se večera.
Samo unošenje badnjaka u kuću trebalo bi da okupi cijelu porodicu. Domaćin kuca na vrata, a kada ukućani pitaju “ko je?” odgovara “Badnjak vam dolazi u kuću”.
– Dobro veče badnjače! – obraća se domaćica badnjaku dok otvara vrat.
– Srećno vam Badnje veče – odgovara domaćin unoseći ga u kuću.
– Bog ti dobro dao i sreće imao – otpozdravljaju ukućani.
Sa badnjakom u ruci, domaćin obilazi kuću, dok ga ukućani prate. Po cijeloj kući posipa se i slama, posebno na mjestu gdje će biti postavljena večera, a tek preko nje se postavlja stolnjak. Porodica po starom običaju jede na podu i sjedi na slami.
Paljenje badnjaka označava završetak Badnjeg dana i uvod u Božić, a običaj njihovog nalaganja na vatru veoma je star.
Djeca grančicama raspaljuju vatru govoreći “koliko iskrica, toliko parica, pilića…” i pritom nabrajaju stoku i životinje čije se blagostanje priželjkuje.ba
Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By
Adria Management Services