DIO BOGATE ISTORIJE

Putovanje u prošlost: Vojni grad Crkvice

Crkvice, naselje na padinama Orjena, znamo kao najkišovijtije naseljeno mjesto u Evropi. Nedavno smo ga posjetili, ali ne zbog toga već da se upoznamo sa njegovom prošlošću iz perioda kada je tim prostorima vladala Austrougarska monarhija. Otišli smo znajući da je u Crkvicama bilo vojnih objekata, ali tek kada smo obišli to mjesto postali smo svjesni da je to zapravo bio grad u pravom smislu te riječi, i uvidjeli njegovu veličinu i značaj.
Crkvice, naselje na padinama Orjena, znamo kao najkišovijtije naseljeno mjesto u Evropi. Nedavno smo ga posjetili, ali ne zbog toga već da se upoznamo sa njegovom prošlošću iz perioda kada je tim prostorima vladala Austrougarska monarhija. Otišli smo znajući da je u Crkvicama bilo vojnih objekata, ali tek kada smo obišli to mjesto postali smo svjesni da je to zapravo bio grad u pravom smislu te riječi, i uvidjeli njegovu veličinu i značaj.


Foto: RTCG

Na kamenom bezvodnom bespuću austrougarska vojska je krajem 19. vijeka sagradila moderan vojni logor-grad.  Zahvaljujući projektu FORT-NET mogli smo da odemo u prošlost i uvidimo kako se život odvijao u ovom mjestu.

Austrougarska monarhija se upravo tu graničila sa Otomanskom imperijom, tako da je bilo neophodno ojačati odbranu.

U Crkvicama se nalazilo oko 150 objekata. Nakon Prvog svjetskog rata koristila ih je Kraljevina Jugoslavija, da bi bili uništeni tokom Drugog svjetskog rata.

Danas su tu ostaci nekoliko većih objekata čvrste strukture.

Nema velike bolnice koju su većinom činile barake, a najviše žalimo što nema velike defanzivne kasarne koja na slikama izgleda impozantno.

U Vojnom gradu bilo je smješteno i do 10.000 ljudi, čak je postojao hotel gdje su bile smještene porodice vojnika, čiji članovi bi došli u posjetu najmilijima.

Дефанзивна касарна (фoto: fort-net.org) Defanzivna kasarna (foto: fort-net.org)

Danas, tu su ostaci dvije tvrđave – Kom i Stražnik, čiji je zadatak bio odbrana vojnog grada i pripadale su fortifikaciji od čak 70 tvrđava povezanih u cjelinu poznatu kao „Primorska tvrđava Boka“.

Na tematskoj stazi naići ćete na bistijerne koje su snabdijevale stanovnike grada vodom, pekaru, jednu od najvećih u Evropi, ali i spomenik posvećen Krivošijskom ustanku koji govori o hrabrosti i odvažnosti ljudi koji su se suprostavili velikoj imperiji.

Toliku vojsku trebalo je zabaviti, pa je tako u Crkvicama postojalo pozorište, bioskop, teniski i fudbalski teren na kojem je utakmicu moglo da gleda do hiljadu gledalaca.

Svi ovi podaci mogu se naći na informativnim tablama, koje zaista omogućavaju da se putuje u prošlost. Table su postavljenje kroz projekat FORT-NET, a u nastavku su informacije koje smo većinom dobili sa njihovog sajta.

фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović

TVRĐAVA KOM

Čuvar vojnog logora-grada, tvrđava Kom, podignuta je osamdesetih godina 19. vijeka kao tipska građevina sa dva dijela: kasarnom na tri nivoa i platformom za artiljeriju. Interesantno je da je ona, a to važi i za ostale tvrđave u Boki, u to doba imala sopstvenu infrastrukturu – redovno napajanje vodom iz bistijerne, struju preko agregata i kanalizaciju. Planeri fortifikacija su izuzetno vodili računa o dobrim uslovima života za vojsku.

Kratka pješačka staza vas brzo dovodi od podnožja do ostataka tvrđave. Pored nje ćete se opustiti i uživati u pogledu na okolne planinske vijence i šumu u podnožju, u kojoj se nekada nalazio veliki vojni logor Crkvice.

фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović

 

TVRĐAVA STRAŽNIK

Stražnik je pravi arhitektonski biser. To je jedna od najljepših malih tvrđava, izuzetan je primjer fortifikacione arhitekture harmonično uklopljene u pejzaž. Ovo se moglo vidjeti kako se približava serpentinama, uklesanim u slojevitu, krečnjačku stijenu, po kojoj je ova tvrđava i dobila ime. Kompaktna, šestougaona zgrada nekada je imala sivo-braon fasadu. Sa oružjem i metalnim djelovima (vrata, prozori) odavao je potpuno drugačiji utisak od sadašnjeg. Zanimljiv detalj – Stražnik je jedina tvrđava u sistemu odbrane Boke koja je dobijala prirodno svjetlo kroz prozore i kroz centralni otvor, pokriven staklom (kao što se vidi na fotografiji).

Svakodnevni život vojske odvijao se u kasarni, na prva dva nivoa tvrđave. Na krovnoj platformi nalazio se borbeni dio – topovi i osmatračnice odakle je posada nadgledala vojne puteve i čuvala logor Crkvice.

Pruža se prekrasan panoramski pogled na Hercegovinu, Orjen, Grahovo polje, kao i Lovćen.

Većina planinskih tvrđava u Boki i Hercegovini, poput Stražnika, izgrađena je od precizno klesanog kamena. Zanimljivo je da su odstupanja u veličini kamenih blokova bila i do 5 mm. U klesarskim radionicama zajedno su radili domaći i majstori iz Dalmacije.

фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
foto: fort-net.org foto: fort-net.org
foto: fort-net.org foto: fort-net.org
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović

 

SPOMENIK KRIVOŠIJSKIM USTANICIMA

Na tematskoj stazi je i spomenik posvećen Krivošijskom ustanku, poznatom i kao Bokeljski ustanak, koji je počeo u oktobru 1869. a završen u januaru 1870. godine, mirom zaključenim između krivošijskih i bokeljskih prvaka i predstavnika austrijske vlade, guvernera Dalmacije barona Gavrila Rodića u selu Knez Laz.

Ustanak je podignut protiv Austrougarske koja je htjela da nametne obavezu Krivošijanima da plaćaju porez i služe vojsku. Krivošijani su teško porazili austrougarsku vojsku. Poginulo je preko 5.000 njihovih vojnika i bili su prinuđeni da potpišu Knežlaski mir i prihvate obavezu da plate ratnu odštetu i da Krivošijani nemaju obavezu da služe vojsku i plaćaju porez.

U ratnim događanjima u vrlo bogatoj istoriji Boke Kotorske, Bokeljski ustanak, iz 1869. godine, svojom žestinom i posljedicama koje je izazvao bio je jedna od najznačajnijih pobuna u istoriji ovog kraja. U ustanku su, pored Krivošijana, učestvovali i stanovnici drugih mjesta: Grblja, Pobora, Maina i Brajića.

Ustanici su amnestirani, a lokalnom stanovništvu je garantovana naknada štete koju je napravila austrougarska vojska.

фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović

 

VOJNA BOLNICA

Bolnica i ambulanta vojnog logora Crkvice, kao što se vidi na fotografiji, bili su stacionirani u kompleksu kasarne.

Jedna od mračnih statistika iz istorije ratovanja je da je u svakom ratu, uključujući i Prvi svjetski rat, više vojnika poginulo od zaraznih bolesti ili rana nego na ratištima. Austrougarska vojska je, podižući nivo zdravstvene zaštite u Boki, formirala bolnice u kojima su radili iskusni vojni ljekari i hirurzi.

U jednoj od baraka živio je dr Bela Matjasovski. Kao diplomirani ljekar mobilisan je 1914. godine i upućen u Boku. U Crkvicama je liječio bolesne i ranjene vojnike. Od teškog rada i ratne stvarnosti odmarao se svirajući violinu i fotografišući vojnike, utvrđenja, mještane i prirodu. Njegov album iz Crne Gore ima 700 fotografija i predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o tom vremenu. Posle rata, dr Bela se vratio u rodni Bajmok, gdje je do kraja života liječio sugrađane.

U tim teškim ratnim godinama, početkom 1917. godine, pojavila se virusna bolest zvana španski grip. Glavni ljekar bolnice u Crkvicama dr Fulvio Zateli je, između ostalih, liječio i grupu sunarodnika, italijanskih zatvorenika, od ove bolesti. Koliko god se trudio da ih spase, njih 200 nije preživjelo. Sahranjeni su na vojnom groblju, udaljenom deset minuta hoda odavde.

фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
foto: fort-net.org foto: fort-net.org
foto: fort-net.org foto: fort-net.org

 

BISTIJERNE

Šetajući Crkvicama otkriva se i priča o vodi, bez koje ne bi bilo života u gradu. U Vojnom gradu bilo je 12 bistijerni, od kojih dvije velike. Ostaci te dvije velike bistijerne vidljive su i danas i svjedoče kakvi su to zapravo bili graditeljski poduhvati.

I dalje čvrsto stoje zid dužine oko 40 metara i masivni stubovi, a na informativnoj tabli je fotografija koja prikazuje kako je velika bistijerna izgledala dok je bila u funkciji.

Toliki gabariti ne čude obzirom da je riječ o oblasti sa veoma malo pitke vode. Zanimljivo, iako je planina sa velikom količinom padavina, Orjen je planina bez izvora.

O kakvom mjestu je riječ govori i priča kako su Krivošije dobile ime. Priča nije stopostotno provjerena ali kaže ovako: Krivošije su dobile ime jer su stanovnici tog kraja često krivili šije gledajući u nebo – ljeti čekajući da kiše padne i spasi ih suše, a zimi čekajući da kiša konačno prestane da pada.

фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: fort-net.org foto: fort-net.org
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović

 

PEKARA , POZORIŠTE, BIOSKOP

U prizemlju ove zgrade prije Prvog svjetskog rata nalazila se pekara koja je bila druga po veličini na Balkanu. Dnevno je isporučivala nekoliko tona hljeba za potrebe vojske u Boki. Proizvodnja je u to vreme bila izuzetno napredna, automatizovana i na parni pogon. Sirovine su brodovima stizale iz Trsta u luku Risan i odatle se svakodnevno prevozile u oba smjera. Brašno, kvasac i so išli su u Crkvice, dok su gotove, tek pečene pogače išle u Boku.

Vojni logor Crkvice bio je svijet za sebe, izolovan u kraškoj zabiti, sa neprijatnom klimom zimi, odvojen od ostatka šarenog svijeta od obale. Ako ste mislili da je ovo dosadno mjesto, ispunjeno bezličnim vojnim kasarnama, vojnom rutinom i plavim uniformama, nije bilo tako.

Po završetku redovnih obaveza, regruti u ovom gradu voljeli su da se popodne okupljaju na poligonu ili da igraju fudbal, na livadi ispred štale. Često su se dešavale veoma dobre fudbalske utakmice i tada bi Crkvice odjeknule uzvicima hiljada navijača sa tribina, koji su se čuli i do obližnjih tvrđava Kom i Stražnik.

Mladi oficiri su se okupili na teniskim terenima, koji su se nalazili preko puta oficirskog kluba. Tamo su se najčešće slavile utakmice, uz čašicu dobrog pića.

Ljeti se odlazilo i na kuglane, mjesto za druženje uz kafu, čaj i čuvene bečke kolače, koje su oficirske dame donijele iz Risna, svježe pripremljene. Oficiri su se odmarali uz novine koje su upravo stigle iz Beča, komentarišući najnovije političke ili vojne teme, dok su dame razgovarale o modi ili vođenju domaćinstva.

Kada su se u velikoj sali iznad pekare priređivale zabave ili kulturni događaji, hladne zimske noći u Crkvicama bile su posebne. Zatim su oficiri, u svečanim plavim uniformama, došli ruku pod ruku sa svojim ženama, obučeni u haljine ukrašene peraštanskom čipkom. Sa posebnim uzbuđenjem išli su na nastupe putujućih pozorišnih trupa komičara ili da gledaju pokretne slike, novu evropsku modu – film. U takvim noćima, kada bi nad gradom padao snijeg ili bi se nebo obasjalo milionima zvijezda, sve je dobijalo privid čarolije i zimske idile.

фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: fort-net.org foto: fort-net.org
foto: fort-net.org foto: fort-net.org
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović
фото: Озрен Зоговић foto: Ozren Zogović


Komentari

2 Komentara
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Odlicno, lijepo napisano sa obiljem fotografija cak i originalnih. Dajte vise ovakvih clanaka jer imamo vrlo bogatu istoriju oko nas, Svaka cast autoru.

Nažalost mnogo toga iz vremena Austrougarske je od 1918 uništeno. Nanijeta je velika šteta turističkoj ponudi CG treba organizovati turist. Ture tvrđave BOKE biseri gradjevinarstva. A danas građevinari prave „sandučare“


Povezani članci


Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By


Adria Management Services

Home
Vijesti
Radio
Pretraga