Vlada nije Boku Kotorsku uvrstila u zaštićena morska područja



.

Zaliv je pod velikim pritiskom ljudskog faktora, što prijeti brojnim vrstama i vrijednim staništima. Prekomjerna izgradnja luka i pristaništa, građevinski otpad, velika frekvencija nautičkog saobraćaja, energetsko i zvučno zagađenje, dramatično utiču na podvodni živi svijet Boke Kotorske.

„Podmorje Boke je jedinstveno, ne samo za Jadran, već za cijelo Sredozemlje, zbog mora sa kojim se miješaju tokovi nadzemnih i podzemnih slatkih voda, a sve u polu-zatvorenom zalivu“, kazao je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Eđidio Trainito, italijanski ekspert za biologiju mora, koji je istraživao podmorja širom svijeta.

„Ukoliko se nešto pod hitno ne uradi, zaliv je na putu gubitka staništa i vrsta bez povratka“, tvrdi Trainito.

Čak 20 najugroženijih vrsta Sredozemlja, kao i šest vrsta prioritetnih staništa Evropske direktive o staništima, nalazi se u zalivu. Boka je i od izuzetne važnosti za uzgoj sardina i inćuna, prioritetnih vrsta Mediteranske komisije za generalni ribolov. Sve se to navodi i u kapitalnoj studiji Ekološka kvantitativna analiza Bokokotorskog zaliva iz 2013. koja je dio međunarodnog projekta Programa za životnu sredinu Ujedinjenih nacija (UNEP) i Regionalnog centra za specijalno zaštićena područja (SPA-RAC) u okviru Barselonske konvencije.

Prema ovoj studiji, zaliv ispunjava biološke kriterijume da postane dio liste Barselonske konvencije pod nazivom: Specijalno zaštićena područja od značaja za Sredozemlje (SPAMI). Iz SPA – RAC centra objasnili su za CIN-CG koliko je značajna SPAMI lista. Naime, od preko hiljadu ZMP-a na Mediteranu, svega njih 39 nosi odrednicu SPAMI. Ipak, prvi neophodan korak za listu je da nacionalne vlada prvo lokalitet proglase za ZMP.

Barselonske konvencije, čija je Crna Gora potpisnica, krovni je dokument za zaštitu Sredozemnog mora.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU), koje je nadležno za projekat ZMP-a, smatraju da kada je Boka u pitanju nema argumenata za takvu zaštitu. „Najveći dio podmorja zaliva, u biološkom smislu, čine vrstama siromašni terigeni muljevi. Ako bismo ga poredili sa kopnenim staništima, onda bi to odgovaralo pustinjama. Ova staništa su važna, ali iz ugla zaštite, nisu prioritetna“, tvrdi za CIN-CG Danilo Mrdak, državni sekretar u MEPPU.

Najdragocjenije lokacije na crnogorskom primorju su već prepoznate i proglašene za ZMP, tvrdi on.

„U biološkom smislu, argumenti protiv zaštite zaliva ne postoje. Neznanje ili, prije bih rekla, veliki ekonomski interesa na malom području čine zaštitu veoma izazovnom, ali nikako manje važnom“, tvrdi za CIN-CG Vesna Mačić, biološkinja Instituta za biologiju mora iz Kotora. Razlozi zbog kojih zaliv nije zaštićen isključivo su političke prirode, kaže ona.

Više istraživanja dokazalo je da su brojna vrijedna staništa i vrste u zalivu, u procesu regresije, odnosno smanjenja površine ili brojnosti. To je slučaj sa koralnim staništima, koja na cijelom Mediteranu nestaju velikom brzinom, mahom zbog klimatskih promjena i ljudskog pritiska.

„Prema Evropskoj direktivi o staništima, koralna su ne samo zaštićena, nego i prioritetna staništa, što znači da je naša obaveza da ih štitimo kao oči u glavi“, objašnjava Mačić.

Italijanski stručnjak Trainito je tokom 2019. godine učestvovao u istraživanjima koralnih staništa u zalivu. Tada su na tom području otkriveni ostaci koralnog grebena, za koje se pretpostavlja da je postojao do prije oko 40 godina, ali da je većinom uništen. ,,Koliko je to rijetko, govori podatak da se sličan greben na Mediteranu mogao naći još samo na italijanskoj obali, u regiji Apulja“, kaže ovaj ekspert.

Nedovoljno je zaštićen i zlatni koral, koji je najvredniji u zalivu, jer ga u istom obimu na svijetu ima samo još na Kanarskim ostrvima. Prema Trainitu, bilo bi neophodno da lokacija sa zlatnim koralom bude prirodni rezervat, takozvana no-take zona, dostupna samo naučnicima za istraživanja.

Vlada Crne Gore je na inicijativu Instituta za biologiju mora,  prepoznala značaj zlatnog korala i uspostavila režim preventivne zaštite na mjestima Sopot i Dražin Vrt, ogradivši te lokalitete bovama.

„Buduća studija zaštite će dati sve potrebne detalje,ukoliko se odluči da se ide u pravcu proglašenja zaštićenog morskog područja na ova dva lokaliteta.”, tvrdi  Mrdak.

„Za sprečavanje negativnih uticaja sidrenja i ribarstva nije dovoljno ograđivanje tih lokacija, jer more nije kopno pa da se pregrađivanjem eliminišu negativni efekti, pogotovo u zalivu, gdje su uticaji zagađenja znatno veći nego na otvorenom moru“, kaže Mačićeva. Ona smatra da bi samo zlatni koral bio dovoljan razlog da se zaštiti cijeli zaliv. Tu su i mnogi drugi razlozi – ljekovito blato u Igalu, te rijetke i zaštićene vrste i staništa, poput morskih trava kao što su Posidonia oceanica, Cymodocea nodosa, Zostera noltei, koje su poslednjih godina u velikoj regresiji, mahom zbog nasipanja obale i izgradnje ponti.

Studija Marinski biodiverzitet Boke-Kotorske iz 2014. navodi da je trava Posidonia oceanica, endemska vrsta Sredozemlja, u zalivu gotovo u potpunosti nestala. Cijela staništa koja su ranije identifikovana nijesu pronađena u skorijim istraživanjim.

„Prema Evropskoj direktivi o staništima traži se najveći stepen zaštite Posidonie, a i prema domaćoj legislativi, kao i prema više međunarodnih konvencija koje je Crna Gora ratifikovala. To znači da zaštita te vrste nije stvar izbora, već obaveza“, apeluje Mačićeva. Ona je još 2001. učesvovala u istraživanju koje je upozorilo na smanjivanje staništa Posidonie.

Ona dodaje da postoje i drugi lokaliteti gdje je zaštita staništa neophodna, poput podmorja oko ostrva Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe, Sveti Marko, lokacije Strp, Sveti Stasije, Gospa od Anđela, Turski rt, Sveta Nedjelja. „ Na svakoj od nabrojanih lokacija u zalivu otkriveno je najmanje 20 do 50 vrsta koje su zaštićene ili ugrožene, a što je najvažnije – povlačenje jedne vrste izaziva čitav niz lančanih posljedica“, kaže Mačićeva.

„Iako sam ihtiolog, na moju žalost, riblje vrste koje žive u Boki KotorsKoj nijesu prepoznate kao one koje je potrebno štititi. U ihtiološkom smislu, upravo zbog relativne uniformnosti i malog broja staništa, Boka Kotorska je siromašnija ribljim vrstama nego li ostali djelovim našeg mora koji zauzimaju otvoren položaj i gdje postoji delako veća raznolikost staništa.”, tvrdi Mrdak, koji je po struci ihtiolog – ekspert za proučavanje riba
„Važno je naglasiti da su ribe tek dio morskog biodiverziteta koji je sačinjen od raznih drugih vrsta organizama“, navodi Trainito. On objašnjava da su za regresiju riba u zalivu makar dijelom zaslužne različite vrste zagađenja.

CIN-CG je i ranije pisao o ugroženosti školjke periske (Pinna nobilis), koja je karakteristična za Mediteran. Boka Kotorska bila je jedino autohtono stanište ove školjke u Crnoj Gori, ali već nekoliko godina masovno odumire zbog parazita, i to na nivou cijelog Sredozemlja. Ove godine, proglašena je kritično-ugroženom od strane Međunarodna unije za očuvanje prirode (IUCN), što znači da je ta vrsta u posljednjem stadijumu pred definitivno odumiranje.

Nautički turizam – zarada sa sve većom cijenom

„Da postoje objektivni razlozi prvi bih bio za zaštitu Boke Kotorske. Moramo da razumijemo da je potrebno da se zadovolje kriterijumi kada se nešto stavlja pod zaštitu i da to nije proizvod nečijih htjenja ili simpatija, već posljedica predanog rada na mapiranju vrsta i staništa koje su od značaja za zaštitu“, tvrdi Mrdak.

Strategija razvoja turizma u Crnoj Gori predviđa Boku Kotorsku kao važno odredište kruzing i jahting turizma, koji su i velika opasnost za očuvanje biodiverziteta. Sva zaštićena područja zbog toga ograničavaju nautički saobraćaj.

„U skladu sa Strategijom razvoja turizma, nautički turizam je prepoznat kao razvojna šansa Crne Gore“, tvrdi za CIN-CG Ivana Đurović, državna sekretarka za turizam. „Strateškim planiranjem i gradnjom brojnih novih savremenih marina, Crna Gora može postati jedan od centara nautičkog turizma“, objasnila je ona. Samo od naplate izletničke takse naša je zemlja od kruzera 2019. prihodovala preko 164 hiljade eura, navodi Đurović.

Kotor je 2019. bio treća luka po broju posjeta kruzera u Evropi. Sa sedam luka od lokalnog značaja i dvije od nacionalnog značaja, zaliv ima najveći nautički promet u Crnoj Gori.

U Crnoj Gori nijesu rađene studije procjene uticaja na životnu sredinu nautičkog turizma, kako kruzera, tako ni uticaja manjih plovila i sve većeg broja luka i pristaništa.

„Nijesmo u saznanju da će u budućnosti biti rađena studija procjene uticaja kruzing turizma na zaliv“, kažu iz Agencije za zaštitu životne sredine. Oni su pojasnili da to nije u njihovoj nadležnosti, kao ni procjena uticaja izgradnje luka i pristaništa. Nosioci projekta su za to zaduženi.

Tokom ove godine izašla je studija poznatog evropskog stručnjaka Hrvoja Carića o uticaju teških metala sa trupa kruzera. Istraživanje je dokazalo da su materije sa trupa naročito opasne za zalivske sredine, gdje dolazi do manjeg protoka vode nego na otvorenom moru, pa se u njima koncentracija eko-toksičnog bakra povećava za 25 puta, u poređenju sa otvorenim morem. Rekordne količine bakra zabilježene su na vrhuncu turističke sezone i na većim temperaturama mora.

Imajući u vidu izolovanost Boko Kotorskog zaliva, toplotu vode tokom ljetnjih mjeseci, rekordni broj kruzera, te činjenicu da se voda u zalivu rijetko obnavlja, zagađenje eko-toksičnim bakrom moglo bi zaista biti zabrinjavajuće.

Eko-toksični bakar doprinosi sprečavanju fotosinteze travki, sprječava razvoj larvi, uzrokuje genetičke promjene na određenim vrstama, taloži se u morskoj ribi, kornjačama, puževima i mušljama, navodi se u Carićevoj studiji.

CIN-CG je ranije pisao o negativnom uticaju kruzing turizma na osjetljivo podmorje zaliva – riziku od otpadnih voda, zagađenju bukom koje plaši životinje, mulju koji kruzeri podižu onemogućavajući foto-sintezu organizama.

U posljednjih nekoliko godina Boka trpi dodatni pritisak zbog intezivne izgradnje ponti, privatnih pristana i plaža. U planovima je izgradnja luke Risan, remonta za jahte i dodatna ekspanzija nautičkog turizma.

Naftne platforme u blizini zaliva – košmar za biodiverzitet

Uz sve ove probleme koji drastično utiču na biodiverzitet, naftne platforme bi mogle biti postavljene na samom ulazu u zaliv, kada Hrvatska i Crna Gora riješe spor oko razgraničenja na Prevlaci. „Centralni problem Prevlake su nalazišta nafte i gasa, iako to možda države neće javno da kažu“, tvrdi za CIN-CG profesor prava Nebojša Vučinić, nekadašnji šef Ekspertske grupe crnogorske Vlade za pregovore oko spora na poluostrvu Prevlaka.

Vučinić naglašava da su istraživanja nafte i gasa, vršena još u bivšoj Jugoslaviji, nagovijestila da bi vrijednih nalazišta moglo biti upravo na morskoj teritoriji oko koje se spore Crna Gora i Hrvatska – između rta Oštro i ostrva Mamule, neposredno na ulazu u zaliv.

„Iako sama morska granica između Crne Gore i Hrvatske nije definisana, veliki broj kompanija, koje su htjele da istražuju naftu i gas u Crnoj Gori, pokazale su interesovanje i za blokove u blizini Prevlake, upravo zbog istraživanja koja su rađena za vrijeme SFRJ, kada je pronađen naftni sloj širine oko 20-ak metara“, kazali su iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) za CIN-CG.

„Ukoliko se uspostavi da postoje ekonomski isplative količine nafte i gasa, dvije zemlje bi se dogovorile da li da zajedno vrše eksploataciju i odnose količine nafte i gasa koje im pripadaju“, naveli su iz MKI.

Mačićeva objašnjava da bi potencijalno zagađenje od naftnih platformi bilo kraj za zaliv. „Voda u zalivu obnavlja se jednom u 50 do 100 godina“, objasnila je ona.

„Čak i zagađenje od eventualnog izliva u Ulcinju bi bilo tragedija za zaliv, zbog same njegove konstrukcije“, kazala je Mačićeva.

Pritom, kako ističe, zaliv je pod zaštitom UNESCO-a, kao i njegova okolina, što bi postavilo pravno pitanje naftnih platformi na lokaciji Prevlake.

Dušan Varda, biolog i ekološki aktivista koji se godinama zalagao za uspostavljanje zaštićenih morskih područja u Crnoj Gori, tvrdi da su efekti istraživanja nafte pogubni čak i da se crni scenariji izliva nikada ne dogode.

„Zagađenje podvodnom bukom koje ta istraživanja proizvode je enormno, a zvučni talasi istraživanja koje je počelo u Ulcinju prostirali su se čak do podmorja Libije“, kaže on za CIN-CG.

„Moramo da se okanemo maštanja o apsolutnoj zaštiti svega i fantazije da se na kraju pretvorimo u jedan veliki nacionalni park. To niti je praktično, niti održivo i predstavlja karikaturu zaštite. Ni jedna zemlja na svijetu to ne radi. Potrebno je naći kompromisna rješenja koja podrazumijevaju da se štite ona najvrjednija područja i da se u tim zonama definiše model maksimalne zaštite i minimalne eksploatacije kako bi ona opstala“, kazao je državni sekretar Mrdak.

Mačićeva smtra da kompromis nije uvijek moguć. „Sve ove aktivnosti i zaštita na malom prostoru zaliva, ne idu zajedno. To je kao da pokušavate da na istom mjestu imate penzionerski dom i diskoteku.“

MEPPU- novi projekat za Boku

Državna revizorska institucija (DRI) bavi se pitanjem mogućih opasnosti po Boku od zagađenja uljima i štetnim tvarima koja se ispuštaju iz brodova. U Reviziji uspjeha upravljanja intervencijama u slučaju iznenadnog zagađenja u Jadranskom moru, koju je DRI objavila 2021. godine ističe se da od 2012. godine nijesu rađena istraživanja štetnih pritisaka na zaliv.

„Ministarstvo će u narednom periodu raditi na tome da u skladu sa preporukama DRI smanji stepen rizika od zagađenja u Boko Kotorskom zalivu“, objasnila je Ivana Stojanović, rukovoditeljka Direkcije za integralno upravljanje morskim i kopnenim eko-sistemima MEPPU-a.

Ona je objasnila da će preporuke DRI biti tretirane u novom projektu Ministarstva, koji finansira Program za životnu sredinu Ujedinjenih nacija, u saradnji sa Pap-Rak-om, regionalnim centrom Barselonske konvencije u Hrvatskoj.

„Tokom ovog programa napraviće se lokalni plan integralnog upravljanja za područje Boke. Zaliv je izabran za pilot područje, upravo zbog svih svojih odlika i brojnih pritisaka. Akcenat će biti na integraciji mjera adaptacije na klimatske promjene u plan, ali će i sve drugo biti uzeto u obzir“, tvrdi Stojanovićeva.

Takvi su projekti pozitivna stvar, ali oni ne vode potpunoj zaštiti podmorja Boke, ističu stručnjaci. Brojni slični projekti nijesu godinama donosili rezultate kada je zaštita crnogorskog podmorja u pitanju. „Postoje već utvrđene prioritetne preporuke za zaliv, počev od regulacije otpadnih voda, broja kruzera, definisanja mjesta za sidrište i jahte, veće kontrole svih tih plovila, itd. Ove preporuke su već na više mjesta navedene i pojašnjene, ali ne vidim da se išta na tome radi“ kaže Mačićeva.

1 nagrada zagadjenje mora Vesna Macic kolaz 2

Foto: Vesna Mačić

„Na ovom prostoru ljudi shvataju da treba štititi kulturno-istorijsko blago, ali nijesu svjesni da imaju podjednako vrijedno blago pod vodom. Boka Kotorska je idealan model – ona je Sredozemno more u malom: basen pod ogromnim ljudskim pritiskom i nemjerljivim prirodnim bogatstvom. Hajde da učimo na ovom modelu – kako sprovoditi brojne aktivnosti, a ipak štititi prirodu“, kazao je Trainito.

Ovdje se o prirodi nije vodilo mnogo računa, za prethodne vlade bio je važniji kratkoročni interes, brzi prihod od turizma i neobuzdane gradnje. Izostanak Boke sa ZMP sluti da će tako biti i u buduće.

OTPAD I IZGRADNJA SLABE STANIŠTA

U istraživanju staništa dna iz 2019. koje je radio Eđidio Trainito navodi se da mjesto Turski rt, u blizini tjesnaca Verige, iako bogato koralnim staništima, nije zaštićeno zbog velike količine otpada koji je bilo nemoguće ukloniti.

„Ogromne količine plastike, ostaci kombi-autobusa, automobila, šporeta, mašina i druge vrste otpada u vodama na Verigama znatno su oslabila staništa“, objašnjava Trainito.

Velika količina građevinskog otpada snimljena je i u tivatskom zalivu prilikom istraživanja 2014, gdje je razorila cijelo dno.

Trainito apeluje na važnost ograđivanja zaliva mrežama koje se koriste za zaštitu mora u mjestima gdje je voda blizu puteva ili se izgradnja vrši tik uz obalu.

„To bi bilo skupo ulaganje, ali bi značajno poboljšalo situaciju“, tvrdi on.

,,Problem je i izgradnja betonskih ponti i pristana koje uništavaju vrijedne trave na rubovima zaliva. Osim što je beton sam po sebi štetan, sidrenje je pogubno za staništa na dnu“, tvrdi Mačićeva.

Trenutno su u planu izgradnja remonta jahti u Bijeloj, a prethodna Vlada odobrila je i izgradnju luke u Risnu. Sve to može imati poguban efekat na staništa, tvrde sagovornici CIN-CG-a.

„Izgradnja luke u Tivtu zauvijek je oslabila staništa i potpuno poremetila prirodna strujanja u tom dijelu zaliva“, tvrdi Trainito.

Mačićeva apeluje i da se razmisli o izgradnji luke za prihvat kruzera u Risanskom zalivu, koju je bivša Vlada planirala. „Izgradnja te luke predstavljala bi nerazuman i neodgovoran postupak, koji bi vrlo vjerovatno mogao izazvati mnogo veću štetu po živi svijet, nego što je to bio slučaj do sada“.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine kazali su da ni za jedan od ovih projekata nije vršena procjena uticaja na životnu sredinu, te da je to obaveza izvođača projekta. ,,Od marina u Boki, vršene su procjene uticaja isključivo za marine Porto Novi (Kumbor) i Porto Montenegro (Tivat)“, naveli su oni.

UREĐAJI POGUBNI ZA STANIŠTA

Izgradnja luksuznih rizorta na obali koji regulišu temperaturu u prostorijama po principu razmjene energije sa morskom vodom šteti staništima u podmorju. Ovi uređaji zimi koriste toplotu mora, a ljeti toplotu ispuštaju u more i tako remete prirodnu temperaturu morske vode, koja je ljeti i do dva stepena toplija, a zimi za isto toliko hladnija. Ta razlika u temperaturi može biti fatalna za morske organizme, naročito za koralna staništa.„Svega pola stepena je dovoljno da poremeti razmnožavanje korala“, objašnjava Mačić.

U Boki ovakva postrojenja postoje već u Kumboru, u hotelu One and Only u Portonovom.



Komentari

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Povezani članci


Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By


Adria Management Services

Home
Vijesti
Radio
Pretraga