Zločin koji je zavio Herceg Novi u crno: 16 godina od maskara porodice Roganović



Zeković je uhapšen kod Gornjeg Milanovca – Foto: Kurir.rs

U hercegnovskom naselju Nemila, kobnog 31. decembra 2005. godine, oko 12 ili 13 časova, kada su svi čekali Novu Godinu i radovali se praznicima, nemilosrdno je ubijena petočlana porodica Roganović. Njihov monsturozni komšija Milan Zeković, zavio je grad od skalina u crno ubivši Slavoljuba (41) i njegovu suprugu Slavku (42) Roganović, a potom i njihove sinove Marka (8)Srđana (10) i Željka (12).

Hladnokrvni ubica svoju prvu žrtvu Roganovića, Slavoljuba, pozvao je kod sebe kući zamolivši ga da mu popravi slavinu. Kada je došao kod njega i ušao u kupatilo da obavi posao, Zeković mu je prišao sa leđa i pucao u potiljak iz pištolja marke „bereta“.

I tada se nije zaustavio, već je odlučno krenuo u svoj krvavi pohod na nevine ljude. Došao je u kuću Roganovića i pucao u Slavku i u njenog sina Srđanja. Monstrumu je i to bilo malo, pa je zatim uzeo nož i brutalno ubio Marka, a potom Željka. Dječaci su po tijelima imali na desetine uboda, a kako je to istraga pokazala, 27 puta Zeković je ubo Željka. Takođe, dječacima je prerezao grkljane.

Istraga je pokazala da se Željko borio sa Zekovićem, ali nije bio jak da savlada svoga dželata. Svirepi ubica je uhapšen nekoliko dana kasnije, nakon Nove Godine, u selu kod Gornjeg Milanovca, gdje ima rodbinu.

Žrtve našli rođaci

Slavkina sestra Senka došla je u subotu po podne pred dom Roganovića. Vrata su bila zaključana. Pozvonila je, ali se niko nije javljao. Tada je kolima prošao Senkin sin Zoran, koji se zaustavio kada je video majku. Pozvala je svog brata Raša Đurića, a onda je Zoran zvao i svog oca, Senkinog bivšeg muža Raja Zoranića, koji živi u ovom naselju. 

Odškrinuli su crata i primijetili da Slavka leži u dnevnoj sobi. Odmah su posumnjali na najgore i Rajo je provalio vrata. Prizor na koji su naišli ledio je krv u venama. Pošto su videli da je Slavka mrtva, potražili su djecu. Ispod stola, nedaleko od majke, ležali su Željko i Srđan, okrenuti jedan ka drugom, s tragovima krvi, već hladni. Prestravljeni, tek tada su primetili tijelo malog Marka koje je virilo ispod majčinog, u lokvi krvi. U tom momentu su pomislili da je možda Slavoljub likvidirao porodicu, jer njega nije bilo u kući. Ali, u kući su našli njegov mobilni telefon.

Rajo je alarmirao policiju i ubrzo i sam dao iskaz o onome što je vidio u kući. Tada je ispričao da su Roganovići ranije imali nesporazume sa komšijom Milanom Zekovićem. Policija je naišla na zaključana vrata Zekovića. Posle provale, unutra je nađeno nepomično tijelo Slavoljuba Roganovića. Već je bilo jasno ko je počinio masakr. Munjevito su blokirani svi izlazi iz grada. Bio je mrak, oko 17.30 časova. Zeković, koji je u to vrijeme viđen na autobuskoj stanici u Novom, spremao se za bjekstvo. Po jednoj priči, prebacio se auto-stopom do Podgorice, a onda nastavio autobusom ka Srbiji. Uhvaćen je kod Gornjeg Milanovca.

Prve komšije

Slavoljub Roganović, rodom iz Cuca kod Cetinja, došao je u Herceg Novi pre 15 godina i tu zasnovao porodicu. Kuća baraka u kojoj je živio, kao i susjedova, ovdje je postavljena posle zemljotresa 1979. godine. Bila je to pomoć Norvežana. Nije bio stalno zaposlen, ali je obavljao razne poslove u građevinarstvu. Tvrdo i uporno, ne libeći se nijednog posla, izdržavao je porodicu. Pred praznik je bio veseo, jer je obezbijedio posao (postavljanje keramike) za januar i februar.

Milan Zeković je došao u Herceg Novi sa majkom, iz Zemuna. Ona je kupila kućicu, „vrata u vrata“ sa Roganovićima. Bolovala je od astme i tu je umrla desetak dana prije ubistava, a Milan ju je sahranio u Srbiji. Ni on nije radio. Pred Novu godinu je primio 100 eura pomoći od opštine Herceg Novi. Za majčinu smrt je na suđenju optuživao Roganoviće i stres oko placa. Pio je, kažu, stalno neke ljekove i, po svoj prilici, predstavljao potencijalnu opasnost, o čemu se, izgleda, nije vodilo računa. I stradala je na stravičan način cijela porodica.

Zeković: Pretvorio sam se u životinju

Novljani su pričali da je uspio da na gradsku autobusku stanicu dođe i sjedne u autobus i niko od policije tada nije ga primjetio.

„Trpio sam maltretiranje porodice Roganović, postojala je opasnost da me ubiju. Zato sam ja ubio njih. U pištolju je bilo smao pet metaka, pa sam morao da koristim nož. Pretvorio sam se u životinju. Dječacima sam presjekao vratove jer je jedan, ne sjećam se koji, davao znake života“, pojasnio je svoje „djelo“ Zeković pred sudom.

20131022104243 214786
Zeković

Ovaj „nesvakidašnji junak“ bio je hrabar za petostruko ubistvo, bio je hrabar da ubije nečije roditelje, a potom i tri brata, ali nije bio hrabar, kako je i sam rekao, da sebi presudi.

„Htio sam da se ubijem nakon toga, ali nisam imao metaka a za samoubistvo vješanjem ili nožem nisam imao hrabrosti. Volio bih da dječaci budu klonirani jer sam im uzeo DNK. Sanjao sam da bi dječaci mogli da ožive, čuo sam da je to skupo“, pokušao je da opravda svoj ostanak u život Zeković, pisao je Standard.

Psihijatri i neuropsihijatri ustanovili su da ubica boluje od paranoidne šizofrenije, zbog čega nije osuđen na hladne zatvorske zidine i osuđujuće poglede stanovnika ZIKS-u, već je upućen na liječenje u kotorskoj psihijatrijskoj bolnici. Oktobra 2013. godine prebačen je na liječenje u Srbiji.

Za Novljane nijedna Nova Godina više nije ista

Novljani i danas pamte crn kraj 2005. godine, i početak 2006. Mještani kažu da je prodica Roganović bila ugledna i mirna. 

Zeković je zanat „ubistvo“ navodno položio četiri godine prije tragedije koja je zadesila gradić pokraj mora. On se teretio da je u Zemunu, mjeseca maja 2001. godine, ubio takođe komšiju Bojana Simića (18), dan poslije mature.

Mladiću je navodno pucao u čelo. Narvano, i ovog puta imao je, slobodno možemo reći, samo njemu razmljive razloge za ovakav zločin.

„Ubio sam ga jer je on držao pse lutalice u zgradi gdje smo živjeli. Zbog tih pasa sam ostao sterilan, jer su analize sperme pokazale da ne mogu da imam djece“, kazao je u svojoj odbrani ubica.

Da ironija bude veća, Milan je nakon zločina izjavio saučešće porodici ubijenog maturanta, a policiji je uspio da dokaže da nema veze sa ubistvom, pa je tada pušten nakon saslušanja.

“Policija me je ispitivala nedjelju dana nakon ubistva, ali sam negirao zločin. Detektor laži je pokazao da lažem, ali sam i dalje negirao. Osjećao sam grižu savjesti jer sam ubio Bojana, pa sam mu prvog maja 2005. godine, kada je bio Vaskrs, zapalio svijeću”, kazao je tada ubica.



Komentari

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Povezani članci


Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By


Adria Management Services

Home
Vijesti
Radio
Pretraga