Crkva Sv. Neđelje u Kumboru – nekad i sad

Najstariji poznati pomen crkve sv. Neđelje iz 1634. godine, kao i prisustvo Kokoljinog slikarstva, upućuju i na druge poznate istorijske činjenice koje bi mogle da osvijetle vrijeme nastanka i pregradnju ove crkve.

Iz istorijskih izvora poznato je da je Vicko Bujović, kapetan Perasta i prijatelj (kum) slikara Tripa Kokolje11, 1704. godine postao vlasnik posjeda u Kumboru stekavši i titulu konta od Kumbora. Jedno i drugo Bujović je od mletačkih vlasti dobio za istaknute zasluge u protjerivanju Turaka iz Herceg Novog.

Na Bujovićevom imanju u Kumboru već je stajala crkvica sv. Neđelje što se zaključuje kako na osnovu pomena u istorijskim izvorima tako i na osnovu arhitektonskih karakteristika prvobitne crkve čiji svod sa prelomom u tjemenu kao i uzani prozor na južnom zidu odaju znatno starije vrijeme u odnosu na 1704. godinu.

Prema saznanjima stečenim u dosadašnjim arhitektonskim i slikarskim istraživanjima čini se da je produžavanje crkve prema zapadu, odnosno povećanje njenog prostora, prethodilo oslikavanju koje je izveo Kokolja. Obrada fasada malterisanjem mogla je biti izvedena u isto vrijeme sa ciljem da se zaštite zidne slike u njenoj unutrašnjosti a i da bi se dekorativnim sredstvima (malterna obrada sa bojenjem površina) istakla njena spoljašnjost.

Kokolja je crkvu sv. Neđelje mogao oslikati u prvoj deceniji 18. vijeka, odnosno, posle 1704. godine kada je Vicko Bujović postao vlasnik imanja u Kumboru. Gornju granicu vremenskog okvira u kome je nastalo Kokoljino slikarstvo u ovoj crkvi predstavlja 1709. godina jer je te godine ubijen Vicko Bujović prijatelj i, kako pokazuje kumborska sv. Neđelja, mecena ovog značajnog umjetnika.

Život sv. Neđelje nastavlja se, izgleda, kroz cijeli 18. i 19. vijek bez prekida. Sahranjivanje u okviru malog ograđenog prostora sa njene zapadne strane, a moguće i u samoj crkvi, obavljalo se do novijeg vremena. Poslednji radovi na uređenju njene unutrašnjosti pokazuju da se ovoj crkvi krajem 19. i početkom 20. vijeka još uvijek poklanjala naročita pažnja. Zatečeno Kokoljino djelo, oštećeno usled vlage iz terena a dijelom usled drugih razloga, pokriveno je tada novom dekoracijom koja na izvjestan način ponavlja zatečenu matricu ali i neizbježno nosi duh svoga vremena. To poštovanje starijeg slikarstva u crkvi sv. Neđelje ogleda se u primijenjenom konceptu gdje se najveća pažnja posvećuje rješenju istočne strane sa apsidom, dok se na zidovima i svodu gotovo ponavlja Kokoljino rješenje.

Vrijeme, pak, gradnje starije crkve sv. Neđelje, svetiteljke čiji kult je poštovan i na drugoj strani kumborkog tjesnaca16 kao i na cijelom hercegnovskom području i u susjednim krajevima Boke moglo bi se dovesti u vezu sa mletačkim osvajanjem kumborske tvrđave Vrbanj koje se desilo 1580. godine i kojem su Peraštani dali značajan doprinos. Naime, arhitektonske karakteristike prvobitne crkve sv. Neđelje koja ne posjeduje izrazite odlike stila, svojim izgledom sa svodom prelomljenim u tjemenu i načinom osvjetljenja putem prodora svjetlosti kroz uzani otvor u južnom zidu, upućuju na moguće vrijeme gradnje u rasponu od osvajanja tvrđave Vrbanj do prvog poznatog pomena ove crkve 1634. godine.

Međutim, hronološki okvir u koji je stavljena gradnja crkve, njena pregradnja i oslikavanje pretrpjeće provjeru i preispitivanje tokom budućih arheoloških, arhitektonskih i slikarskih istraživanja koja će prethoditi izradi predloga za zaštitu i prezentaciju ovog značajnog i donedavno malo poznatog spomenika kulture.

Jasminka Grgurević