Manastir je u svojoj viševjekovnoj istoriji nekoliko puta ostajao pust i bivao obnavljan. Najznačajnija obnova dogodila se krajem XVII vijeka kada se u Savini nastanjuju monasi iz porušenog hercegovačkog manastira Tvrdoš na čelu sa episkopom Savatijem Ljubibratićem. Ovom velikom obnovom otpočinje novi manastirski život koji će svoj vrhunac dostići u drugoj polovini XVIII vijeka.
„Sva je Boka lepa, svaki je kutić njen za divljenje, ali jedno je mesto najlepše, jedno je utočište najsvetije, na jednome negolemom prostoru usredsredio je Tvorac Sveta sve lepote prirodne. To mesto, taj mali Edem, jeste manastir Savina.“
Vladika Nikolaj Velimirović – Moje Uspomene iz Boke
Manastir Savina se sastoji od tri crkve: Mali hram Uspenija Presvete Bogorodice, Veliki hram Uspenija Presvete Bogorodice i Hram Svetog Save po kome je i manastir dobio ime.
Mali hram Uspenija Presvete Bogorodice je veoma mali, samo deset metara dugačak i šest metara širok. Najverovatnije potiče iz 1030. godine, mada je najstariji zapis u kome se manastir spominje i iz 1648. godine. Njegova obnova započeta je krajem 17. v, dolaskom izbijeglih monaha iz manastira Tvrdoš (Hercegovina), a završena je 1831. godine.
U manastiru se nalazi veliki broj relikvija koje potiču iz doba Nemanjića (mošti carice Jelene, krst Svetog Save), uključujući i one prenijete iz manastira Tvrdoš.
Hram Svetog Save, koji je Sveti Sava i sagradio se nalazi van manastirskog kompleksa. Veliki hram Uspenija Presvete Bogorodice je sagrađen između 1777. i 1799. godine, a gradio ga je majstor Nikola Foretić sa ostrva Korčule
Crkve, mala i velika, posvećene Uspenju Bogorodice, zajedno sa konakom čine jednu cjelinu, dok se treća, parohijalna crkva, nalazi na brežuljku iznad konaka a posvećena je sv. Savi Srpskom.
Ko je podigao i ukrasio malu crkvu Uspenja Bogorodice u Savini u XV vijeku, dugo se nagađalo. Mnoge činjenice ukazivale su na bosansku vlastelinsku porodicu Kosača.
Defter Sandžaka Hercegovine – iz 1858. godine, turski izvor, dokazao je da je crkvu izgradio herceg-Stjepan.
Mletački dužd Alvizo Moćenigo je 25. jula 1776. dao dozvolu za gradnju, koja se danas čuva u riznici manastira.
Iste godine dozvolu za gradnju dao je i mitropolit crnogorski Sava Petrović-Njegoš.
O tome kada je započeta izgradnja crkve sačuvane su ploče sa natpisima iz 1777. god. Ploče se nalaze ispod rozete zvonika, na njegovom prvom spratu, na sjevernoj i južnoj strani. Posebno je interesantan natpis na južnoj strani u kojem piše da je arhimandrit savinski Danilo Joanorajović s manastirskom bratijom, jeromonasima Isaijom, Visarionom, Inokentijem, Dionisijem, Nikanorom, Gerasimom, Simeonom i đakonom Stefanom pristupio god. 1777. mjeseca januara, gradnji ovog hrama.
Sa povremenim prekidima gradnje, zbog nedostatka novca, crkva je bila dovršena 1799.
Temeljne popravke na sjevernom krilu izvršene su za igumana Joanikija Avramovića.
Dvorište u kojem se nalazi manastirski kompleks je opasano širokim i visokim zidovima. Stara drvena vrata na manastirskom ulazu zamijenjena su gvozdenim sa rešetkama 1877. godine.
Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By
Adria Management Services