Mitropolit Joanikije u Herceg Novom o duhovnom blagu Svetog Jovana Lestvičnika



Foto: Željko Drašković

Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je sabrane duhovno poučio i ukrijepio na ovom blagoslovenom putu kojim hode – putu pokajanja, molitve i posta, ističući da je ovaj Časni post po svemu izuzetan, a prije svega po bogosluženjima koja su posebna.
 
“Naravno, post sam po sebi ima tu svrhu da obuzda naše tjelesne prohtjeve, ali to je samo prva neophodna stepenica na koju ushodimo, sljedeće su mnogo važnije, a to su podvizi duhovnoga posta, da se naučimo da postimo od zlih misli, zlih namjera i riječi, svađa… svega onoga što je prazno i nepotrebno, što iscrpljuje čovjekovu dušu. Kroz post se dotičemo dubljeg smisla života”, besjedio je Mitropolit, objasnivši da je cilj da se kroz post i molitvu očistimo i pripremimo da dostojno proslavimo praznik Vaskrsenja Hristovoga.
 
Posebno je naglasio da je ovaj Časni post obilježen sa biblijskim događajima i temama, onim što je najupečatljivije, kako bi se poučili iz tih riznica Svetoga pisma. Podsjetio je da je prva nedjelja posvećena pobjedi Pravoslavlja nad ikonoborstvom, druga Sv. Grigoriju Palami, treća Časnom i životvornom krstu Gospodnjem, hrišćanskom znaku pobjede i Vaskrsenja, dok u četvrtu nedjelju Svete četrdesetnice savršavamo spomen na Prepodobnog i bogonosnog oca našeg Jovana Lestvičnika, pisca znamenitog djela „Lestvica rajaˮ. Zbog toga što se pokazao kao jedan od najvećih učitelja pravoslavne duhovnosti i askeze, podviga očišćenja, Sveti Jovan Lestvičnik se ističe baš u toku ovoga posta.

“Ističe se primjer velikog podvižnika i učitelja duhovnosti, koji je od mladih dana krenuo za Hristom, 40 godina boravio u Sinajskoj pustinji, na kraju postao i iguman Svete gore sinajske – Manastira Svete Katarine. Dakle, idemo kroz ovu veliku pučinu posta, od događaja do događaja, i ne samo da se sjećamo šta je nekada bilo i nekih ljudi i ličnosti iz prošlih vremena, nego i sami to iskustvo doživljavamo. I to se sve upečaćuje u našim dušama tako da u toku posta zaista idemo duhovnim lestvicama o kojima je govorio Sveti Jovan Lestvičnik”, kazao je vladika.

Dalje je objasnio da se mi zapravo kroz ovaj post spremamo za sjedinjenje sa Gospodom te da zato imamo stepenovanu dinamiku službi, događaja kojih se sjećamo, poučavamo se iz Biblije i Svetih otaca, iz bogoslužbenog predanja, pripremajući se da uđemo u velike dane spasonosniih događaja Gospodnjih u toku Velike nedjelje.

Govoreći o Lestvici Svetog Jovana Lestvičnika, naglasio je da je to iskustvo toliko duboko, bogato, da ga teško u današnjem svijetu možemo pratiti i razumjeti. Međutim, mišljenja je, ima pojednih djelova u Lestvici koje svako od nas može da razumije:

“Prije svega, on piše jedinim sočnim jezikom kao pjesnik, kao najtalentovaniji književnik. Interesantna je ta njegova rečenica, nevjerovatno nekako oštra, sadržajna, kratka, efektna, sve je interesantno. Naravno, svako od nas kad uzme da je čita shvatiće da nije baš dorastao u svemu da je razumije, ali ona svakome može biti priručnik i ono što možemo da razumijemo biće nam jako korisno.”

Istakao je da se, kad Lestvičnik piše o sujeti, ljudskim manama, srebroljublju, tjelesnim manama, vidi jedno ogromno lično iskustvo, ali očigledno je da je on sintetizovao prosto predanje. Potvrdio je da i sam Lestvicu doživljava kao jednu veliku sintezu asketskih spisa ranijih, a i naučnici tvrde da se on dobro upoznao sa asketskim iskustvom Palestine.

“On je svojom Lestvicom napravio jednom sintezu pravoslavne duhovnosti i pravoslavnog iskustva, ali vidi se da je on to sve doživio. Govorio je da je prava nauka ona koju čovjek stiče lično, odnosno pravo iskustvo koje si stekao na svojoj koži, što bi se reklo. I on je to zaista svjedočio. Zamislite 40 godina je živio u Sinajskoj pustinji, moleći se Bogu dan i noć.”

Po njegovim riječima iako je Lestvica namijenjena monasima, svi u njoj, i monasi i civili, mogu naći veoma dušekorisne pouke te da ova knjiga zaista ima svoje dejstvo.

“Ako mislimo da napredujemo duhovno, moramo da pogledamo u svoju dušu. Tamo ćemo naći svega, i duhovnih potencijala, ali i mana. I to je mnogo važno, da se sretemo sa sobom.”

Pojasnio je da su prvih 40 dana posta nekako u tonu podviga, pokajanja, skrušenosti, a onda počinje nešto potpuno novo, “i dalje postimo, ali osjećamo da se približava drama stradanja Hristovih”.

“To je jedna drama koja se uvijek iznova u Crkvi doživljava, po mjeri naše pripreme, to je kosmička drama.To nije samo drama koliko sam ja grešan, koliko sam daleko od Boga, nego se osjeća da dolazi do sudara između Boga i đavola, između naših slabosti i Božije milosti, Božijeg praštanja, Božije ljubavi. I ta poslednja nedjelja ima svoj posebni sadržaj. Svaki dan Velike nedelje je poseban, posebno od Velikog četvrtka đe već imate jednu dramu. Gospod ide na stradanja dobrovoljno, ali se protiv NJega naoružava i demonska i ljudska zloba, i osjeća se da je zlo u ovome svijetu demonsko sjeme. Đavo koristi naše slabosti i dodaje svoga otrova”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski i podsjetio na Judinu izdaju.

Božija djela su uvijek prisutna, takvo je Božije dejstvo, takva je Božija milost i blagodat, i Vaskrs nije događaj koji se jednom dogodio i ostao u prošlosti, on se uvijek iznova doživljava i uvijek iznova se obnavljamo kao u prvi dan. Dalje je kazao da je ta drama iz našeg susreta sa Bogom, ali i naših slabosti i zlih sklonosti koje nas odbacuju od Boga, drama Judine izdaje koja se dotiče svakoga od nas, jer svako od nas ispituje sebe da nije nešto od tog Jude ostalo u našem srcu, jedna velika lična, ali i saborna i kosmička borba – borba između Boga i đavola, između dobra i zla, što predstavlja jedno veliko iskustvo. Ako želimo da budemo saučesnici Njegovih stradanja, On će nas neizostavno udostojiti da budemo saučesnici NJegove pobjede i vječne slave, Njegove pobjede nad smrću, tako da se mi kroz ovaj podvig oslobađamo Božijom milošću straha od smrti.

“Tako da ovaj cio prethodni podvig, 40 dana, služi samo kao priprema da uđemo u tu u duhovnom pogledu borbu prsa u prsa, a toga ima i kod Jovana Lestvičnika, on ne biježi od takvih izraza. I naravno uz Božiju milost i blagodat Duha Svetoga, koja provejava kroz cijelu tu dramu i krijepi nas, mi izlazimo sa Hristom kao pobjednici, udostojavamo se da vidimo Njegovim duhovnim očima, da vidimo NJegovo Vaskrsenje, ali i da postanemo saučesnici Njegovog spasenja i Njegove vječne slave.”

Na kraju svoj poučnog slova Mitropolit Joanikije je posebno naglasio da je važno da se čovjek duhovnim lestvicama penje postepeno, zbog čega Sveti Jovan Lestvičnik veoma naglašava ulogu duhovnog rukovoditelja, duhovnog oca. A mi imamo koga da slijedimo i slušamo, jer slušanje nije pasivna stvar i smirenje nije pasivnost, već veoma aktivan odnos.

“Imamo veliko nasleđe i to treba primiti, a imamo od koga. Imamo duhovne učitelje u našem rodu od Svetog Save do Svetog Vasilija, i do Svetog Nikolaja Žičkog, i do našeg Mitropolita Amfilohija. Imamo to duhovno predanje u jednoj liniji prosto neprekinuto, i ono je istog sadržaja, istog inteziteta, suštine i dejstva, kao i ono iskustvo Sinaja, Svete Gore i Svete Zemlje. Želim da vam čestitam praznike i poželim da dočekate Vaskrsenje Hristovo u radosti i sabornosti i zajednici. Da tako dočekamo Vaskrsenje, da se prvo očistimo, spremimo, da ga lijepo proslavimo, ali i da obnovimo u Hristu i ojačamo našu zajednicu. Svaki praznik ojačava i nas lično, ali i naše zajedništvo narodno, svenarodno, saborno, i u tome imamo veliku radost i veliku sigurnost. ”



Komentari

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Povezani članci


Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By


Adria Management Services

Home
Vijesti
Radio
Pretraga