130. godina od rođenja nobelovca

Na današnji dan prije 130 godina rođen je nobelovac Ivo Andrić

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, uspješni diplomata bivše Jugoslavije, velikan evropske književnosti i intelektualac Ivo Andrić, rođen je na današnji dan devetog oktobra 1892. u mjestu Dolac kraj Travnika.
Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, uspješni diplomata bivše Jugoslavije, velikan evropske književnosti i intelektualac Ivo Andrić, rođen je na današnji dan devetog oktobra 1892. u mjestu Dolac kraj Travnika.



U Višegradu je proveo djetinjstvo, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1903. upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju (od koje su 1922. godine nastale današnje Prva i Druga gimnazija), a studije slavenske književnosti i istorije pohađa na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu te Gracu u kojem 1924. godine brani i doktorsku disertaciju na temu Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine.

Tačno 50 godina od svog prvog pojavljivanja u književnim vodama (1911), kada je u časopisu Bosanska vila objavljena njegova prva pjesma U sumrak, ovaj Travničanin postaje dobitnik najprestižnijeg priznanja u domenu književnosti.

Herceg Novi je jedini grad na svijetu u kome je Ivo Andrić podigao kuću. U vrijeme piščeve najveće slave, nakon što mu je 1961. godine dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, Andrić je u gradu koji ima naročitu auru pronašao ambijent koji ideju oplemenjuje, misao izoštrava, a plemenitu namjeru osnažuje, piše pored ostalog dr Vladimir Roganović u knjizi “Andrić u Herceg Novom” (2018). Poznato je da je Andrić ovdje napisao “Znakove pored puta”, a možda i još literarnog štiva. Drugovao je sa književnicima koji su, kao i on, Novi odredili za mirnu luku. Posebno je zanimljivo njegovo drugovanje sa Mihailom Lalićem koji je dobar dio književnog opusa napisao baš u gradu Hercega Stjepana.

U obrazloženju je navedeno da “njegova proza sadrži epski naboj koji prati ljudske sudbine iz istorije svoje zemlje”.

Cjelokupan iznos od Nobelove nagrade donirao je za izgradnju bosanskih biblioteka i kupovinu knjiga. I novčani iznos nagrade AVNOJ-a iz 1967. godine i Dvadesetsedmojulsku nagradu iz 1970. godine pisac je dao takođe za razvoj bibliotekarstva Bosne i Hercegovine. Imao je uvid u trošenje iznose i uplaćivao ga je iz dva dijela. Donirao je oko 1,5 miliona eura za razvoj kulture.

Iz širokog opusa književnog Andrićevog stvaralaštva izdvojuju se najpoznatija djela: romani Na Drini ćuprija, Travnička hronika, Gospođica, Prokleta avlija, Omer-paša Latas (nedovršen), zbirke pripovjedaka Nemirna godina, Žeđ, Jelena, žena koje nema, Znakovi, Deca, Kuća na osami, putopisi i skice Staze, lica, predeli, meditativna proza Znakovi pored puta, Eseji, kritike, članci, Sveske…

Djela ovog nobelovca prevedena su na trideset jezika, a sve lirske pjesme, koje za njegova života nijesu bile sabrane u knjigu, objavljene su posthumno, 1976. godine u Beogradu, pod nazivom Šta sanjam i šta mi se događa.

Zanimljivo je pomenuti i to da je upravo Andrić bio prvi potpisnik Novosadskog dogovora o srpskohrvatskom književnom jeziku.

Andrić je imao i veoma uspješnu diplomatsku karijeru. Prvo je bio imenovan za činovnika u poslanstvu u Vatikanu, a potom je proputovao skoro cijelu Evropu, radeći desetak godina kao diplomata u konzulatima u Bukureštu, Trstu, Gracu, Marseilleu, Parizu, Madridu. Nakon toga bio je sekretar stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri Društvu naroda u Ženevi.

Između Prvog i Drugog svjetskog rata nalazio se na funkciji opunomoćenog ministra i vanrednog poslanika jugoslavenske vlade u Berlinu. Po izbijanju rata, zbog neslaganja s vlastima u Beogradu, podnosi ostavku na mjesto ambasadora, a za vrijeme Drugog svjetskog rata živi povučeno u svom stanu u Beogradu. U tom periodu i stvara svoja najbolja djela, koja će kasnije doživjeti svjetsku slavu. Kasnije postaje član Komunističke partije Jugoslavije i prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije.

Trinaestog marta 1975. godine Vojnomedicinska akademija u Beogradu je saopšila da je Andrić preminuo u 1:15. Posljednje zapisane riječi ostavio je u svojoj bilježnici gdje je pisalo: “Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog ‘javnog radnika’ dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju…”

Podsjetimo se jednog od najljepših citati koje je Ivo Andrić posvetio našem gradu:

“Herceg-Novi je grad vječitog zelenila, sunca i brojnih skalinada. Cijelu bogovetnu noć brojim, u snu, stepenice, i nikad da ih izbrojim. A u svitanje, kad se probudim, preda mnom grad pun strmih izukrštanih stepenica kojima se zaista valja penjati i spuštati.”

U našem gradu 130 godina od rođenja Iva Andrića u njegovoj kući organizovana je održana je konferencija za štampu. Govorili su Dijana Krivokapić ispred JUK Herceg Festa, urednik književnih programa, koja se osvrnula na kulturna dešavanja koja su organizovana povodom stotridesetogodišnjice od rođenja Andrića. Olivera Doklestić, predsjednik SPKD Prosvjeta najavila je naučni skup „Desanka Maksimović – Zavještanje srca, između zemlje, neba i mora“, koji će se organizovati 14. i 15. oktobra. Stihove Desanke Maksimović čitao je glumac Danilo Babović.



Komentari

1 Komentar
Najstarije
Najnovije Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

„Kad god dodjem u ovaj kraj zapahne me s mora i sa kopna, iz vrtova, sa kuca i ulica nesto savrseno i skladno, a u razgovoru sa ljudima osjetim ponajcesce nesto sitnicavo i neprijatno – mala pamet, jeftina ironija i bezocno ogovaranje svega i svakoga.
Pri tom oni se redovno sluze svojim lokalnim govorom.
Ponasaju se kao ljudi na karnevalu koji se u kostimima i pod maskama krecu slobodnije, izrazavaju smjelije i govore i rade ono sto se bez maske i kostima ne bi nikada usudili da kazu i ucine….“
Ivo Andric o Novljanima


Povezani članci


Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By


Adria Management Services

Home
Vijesti
Radio
Pretraga