• Početak
  • Vijesti
  • Naš grad
  • U galeriji „Josip Bepo Benković“ otvorena audio izložba „Jasenovac-Logor smrti-Zemlja živih“

U galeriji „Josip Bepo Benković“ otvorena audio izložba „Jasenovac-Logor smrti-Zemlja živih“




Pred brojnom publikom uvodno slovo dala je direktorica galerije Slavica Božović koja je istakla da izložba predstavlja umjetničku interpretaciju istorijskih događaja i stvarnih podataka, dok multimedijalni sadržaj izložbe omogućava posjetiocu da kroz priče o ljudima stradalim u logoru Jasenovac oblikuje jedno sasvim novo sjećanje i lični doživljaj duhovne dimenzije shvatanja iz koje se rađaju ljubav i saosjećanje umjesto mržnje i straha.
-Ko ne pamti, ponovo proživljava. Kultura sjećanja naše epohe se gradi pomoću narativne nostalgije i empatije prema žrtvama, običnim ljudima bez oružja i vojne odgovornosti koju je ratni vihor pretvorio u obezimenjene podatke a itoriografija u prateću posledicu vojnih poduhvata zaraćenih strana. Tako je pojedinac žrtva sa pozicije autonomnog subjekta, Božijeg stvorenja, postao nečujni učesnik istorije i zatočenik brojeva. U Jasenovcu kao i na brojnim drugim stratištima zločinima je uvijek prethodila dehumanizacija, ljudski životi, imena, sudbine, godine postale su logorski broj koji se lako da izbirsati , promijeniti , precrtati pa i zaboraviti. Ova izložba nam omogućava sasvim suprtono, da kroz sasvim drugačiji konceptualni pristup se upoznamo sa žrtvama jasenovca i njihovim sudbinama, osjećanjima, razmišljanjima, da spoznamo zemlju živih, vaskrslih duša naših predaka, koji su za slavom otišli sa ovog svijeta u bolji. Naposlijetku ću citirati književnika Ivana Ivanjija, zatočenika Aušvica i Buhenvalda koji je zapisao da je u sjećanjima -narativima žrtava, ipak zabilježeno u literaturi a da ne znamo ništa šta misle i kažu dželati. „Oni vjerovatno ne čitaju naše knjige, ne posjećuju naše izložbe, ne zastaju pred našim spomenicima. E pa, njima u inat valjda treba da učinimo ono malo što možemo, da ponudimo naše sjećanje. Valjda smo to dužni našim pokojnicima“.

Veliku zahvalnost za gostovanje ove izložbe dugujemo digitalnoj agenciji Next game iz Beograda, autorima Darku Nikoliću i Bogdanu Španjeviću, partneru na projektu Muzeju žrtava genocida iz Beograda , koproducentu galeriji Štab iz Beograda pokrovitelju Ministarstvu kulture i informisanja Republike Srbije, inicijatoru i suorganizatoru izložbe Matici Srpskoj -društvo članova Crne Gore i pokrovitelju izložbe Opštini Herceg Novi, zaključila je Božović.
U ime Matice Srpske-društvo članova u Crnoj Gori ogranak za Herceg Novi koje je iniciralo ovu audio izložbu u Crnoj Gori govorila je Gordana Porobić Krcunović
-Nakon kripte hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, gdje je izložba nedavno bila postavljena, nekako je priordno da ovu izložbu organizujemo u Herceg Novom, gradu u kome su trag ostavila dva kolosalna stuba kulture pamćenja, Andrić i NJegoš jer je tema ove izložbe kolektivno pamćenje. Odnos prema jasenovačkim žrtvama je dio kulture pamćenja i samo kulturno pamćenje. Veliki je problem kako predstaviti užas genocida ili kako predstaviti ono nepredstavljivo.Autori ovog koncepta su pribjegli sredstvu usmene kulture, narativu pripovjedanju, kao odnosu prema istorijskoj istini. Ovo je izložba u kojoj ne postoje eksponati već smo mi adresati verbalnog svjedočenja koje se postiže kombinovanjem glasa svjedoka u zemlji živih sa liturgijskim elementima i upotrebom savremene tehnologije. Time zapravo mi postajemo učesnici u jednom lancu svjedočanstva i svjedočenja. Mi postajemo karika u pripovjednom lancu i prenosioci svjedočanstva. Neposredno svjedočenje žrtava i preživjelih i liturgijska anamneza nam omogućavaju da doživljaj stradanja bude potpuno ličan. Kroz ovaj liturgijski koncept genocida u Jasenovcu kojim se njeguje izvorni odnos prema istini, stvarnosti i žrtvi se projavljujem zemlja živih. Sam naziv izložbe nas na to upućuje sintagmom zemlja živih, coraton zonton. Žrtve genocida su nastanjene u toj zemlji i ova izlčožba je svojevrsno sjećanje na Hrista i one koji su stradali na pravdi Boga i u njegovo ime. Ovakav koncept izložbe nas obavezuje ne samo u etičkom već i u ontološkom smislu u smislu ontološke maksime: „Pamtim dakle -jesam“. Pamćenje je obaveza spasenja, pamćenje je činodejstvovanje , pamćenje je put u Zemlju živih. Ova audio izložba je svojevrstan odgovor u eri kulture zaborava koji postiče savremena tehnologija, kao što je to ranije radila ideologija. Ona odgovara na pitanjekako sačuvati sjećanje na genocid koji se desio prije 70 godina i kako insustriju zaborava, tehnologiju staviti u službu sjećanja. Na kraju bih pohvalila odluku autora ove audio performativne izložbe na opredjeljenju audio predstavljanja genocida u Jasenovcu, jer za vizuelni pristup jednom istorijskom događaju uvijek prijeti opasnost da vizuelizacija preraste u spektakl a mi živimo u vremenu spektakla i upravo je spektakl taj koji razvodnjava jedan istiniti događaj kao što i globalistička politika genocida koja se pojavljuje krajem Hladnog rata je devalvirala riječ genocid. Na to upozorava Naom Čomski koji u predgovoru za knjigu „Politika genocida“ predlaže da se iz riječnika izbaci riječ genocid sve dok ne dođe neko iskrenije i poštenije vrijeme ako ikada dođe.

Predsjednik opštine Herceg Novi, Stevan Katić je otvorio izložbu riječima da ko ne pamti iznova proživljava te da je u tome značaj kulture sjećanja u njenom najširem smislu.
-Ona podrazumjeva različite načine pamćenja istorijskih dešavanja koja su oblikovala život zajednice, njihovo obilježavanje kao i javni dijalog o tim temama. Izložba „Jasenovac.Logor smrti-zemlja živih“ doprinosi upoznavanju sa jednom od mračnih stranica istorije naših prostora. Autori koriste novi pristup prikazivanju istorijskih dešavanja u jednom od najbrutalnijih logora za vrijeme 2.Svjetskog rata. Snažnim audio doživljajem, potresnim pričama i ambijentom, oni posjetioce izložbe smještaju u središte stradanja kako bi ih osnažili da se bez predrasuda suoče sa bolnim temama i krenu na put isceljenja. Ova izložba je prilika da se javnost u Herceg Novom i Crnoj Gori upozna sa jasenovačkom tragedijom i stravičnim patanjama svih žrtava: Srba, Roma, Jevreja, fašista različitih nacionalnosti. Danas 80 godina kasnije jedan od ključnih problema u procesu suočavanja sa prošlošću je poricanje zločina i dehumanizacija žrtava. Jasenovac je u stvarnom i simboličkom smislu bio vrhunac terora i to ne smije biti zaboravljeno. Konstruktivno sjećanje na tragediju u Jasenovcu doprinosi prihvatanju i pomirenju koji su ključni u našem regionu za postizanje društvene promjene, izgradnju demokratskih i odgovornih društava, ali kao garancija mira. Zato je ova izložba važna jer budi saosjećanje koje je moćno oružje protiv zla i protiv mržnje. Evociranjem stradanja jasenovačkih žrtava i hrabro gledajući istini u oči ona poziva na budnost i borbu protiv nacionalizma, devijacije i diskriminacije a to je ono što mi svi dugujemo žrtvama i budućim generacijama.

Jedan od autora izložbe Bogdan Šanjević saopštio je da je tačno je da je ovaj koncept baziran na konceptu verbalne kulture, na konceptu usmenog narativa jer su priče koje slušamo prvi narativi koje u životu čujemo, mi ih čujemo od naših roditelja.
-Prvo naše iskustvo pričanja i slušanja je usmeno, verbalno, ta se sjećanja duboko utiskuju i postaju dio našeg inventara psihološkog, emotivnog, duševnog, onog sa kojim putujemo kroz ovaj život. Usmene priče su važne i kreiraju tzv.post sjećanja. To su sjećanja na stvari koje nismo oživjeli ali ih posmatramo i usvajamo kao svoja, kao dio naše ličnosti. Zato je veoma važno da su ove priče plasirane putem audio snimaka. Drugi važan momenat je što zvuk u odnosu na sliku ima mogućnost više, da dodirne dušu i naš duh, jedan neposredan direktan način izuzetno snažan. Postoji svjedočanstvo svjedoka poslednjih dana logora Jasenovac, jedan od onih koji je uspio da preživi neko vrijeme u Jasenovcu, što je bilo izuzetno rijetko koji je već oguglao na sve moguće zločine koje je vidio i koji su se tamo desili, a koji kaže da je jedne noći čuo kako likvidiraju preko rijeke. Čitav jedan transport konvoj ubijaju u Gradini, kaže da je taj zvuk koji je čuo nešto strašnije od svega što je ikada tamo vidio, da je taj zvuk stvarao jednu duboku traumu kod njega najdublju koju je do tada iskusio. To je zato što je zvuk jedno izuzetno moćno sredstvo. Naš cilj je bio da zajedno pobjegnemo iz logora Jasenovac. To znači u metaforičkom smislu kada su u aprilu 1945.godine logoraši probili žicu, kapiju i izbili na slobodu oni su fizički pobjegli iz logora. Ako ostanemo u mrži ostajemo u duhu tame, mi metaforički ostajemo u logoru koji nas je zatočio. Ukoliko želimo da se oslobodimo, da nadvladamo i pobjedimo Jasenovac, da zakoračimo u svijetlost mi moramo da izađemo iz tih obruča u kojima vezuje nas koncept Jasenovca. Dakle, ova izložba je vjerujemo hrabra jer koristi drugačija sredstva, plasira drugačije poruke i vodi nas da razmišljamo o sopstvenom identitetu, ko smo mi kao ličnosti, ko smo mi kao pojedinci, narod, ko smo mi kao pripadnici ljudskog roda, koje su vrijednosti za koje se borimo, koje su one koje poštujemo, kako ih gradimo na osnovu kulture sjećanja koju njegujemo. Nastojeći da razvijamo tu kulturu sjećanja mi zapravo , nadamo se, pomažemo u tome da svako od nas nađe i sačuva lični i kolektivni, nacionalni identitet. Naposletku, Alber Kami u jednom svom eseju kaže: „vrijeme neodgovornih umjetnika je završeno“. To naravno govorim sa osvrtom na teško vrijeme u kome je on stvarao, a ja bih na to dodao da je vrijeme neodgovorne publike završeno jer smo mi svi pozvani da promišljamo sadašnji trenutak,svoj život i okruženje u kome živimo na osnovu nekih parametara prema kojima treba da se postavimo odgovorno. Jasenovac je sočivo kroz koje posmatramo i sugerišemo i nadamo se da će u tom sočivu ta slika koju ćemo vidjeti neće biti slika mržnje već slika svijeta u kome možemo da živimo poštujući jedni druge, uvažavajući principe humanosti i principe poštovanja drugoga, vjerujući i nadajući se u svijetlost Božiju koja nas vodi ka Vaskrsenju što je zapravo suštinski ugrađeno u koncept ove izložbe.

Izložbu koja je sinoć otvorena zainteresovani posjetioci moći će da pogledaju do 01.aprila u periodu od 08:00 do 19:00 časova radnim danima i subotom.



Komentari

0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Povezani članci


Pratite nas i putem iOS i Android aplikacije

Jadran Novi® 2022. All rights reserved. Made By


Adria Management Services

Home
Vijesti
Radio
Pretraga